Zaludu li se jadna udadoh!
Uzrasla je Jer jelika lista velika,
Na nju sjedi šaren tica pera šarena,
Za listak se zaklanjala od zla bremena,
Kao snaha za đeverom od huda vojna,
Đeveru se poplakala: „nije za mene, 5
„Koj' prespava zimnu noćcu, ne okrene se,
„A presjedi ljetni danak, ne nasmije se;
„Okreni se, obrni se, studen kamene!
„Zagrli me, poljubi me, Bog te ubio!
„A on mene preko brka, a raspdi se: 10
„„Lezidolje, ulegla se, zla ti godina!
„„Eto tebe mile majke, poljubiće te,
„„Eto tebe Đurđev' danka, ogrijaće te.““
Naljuti se, raspdi se, u rod uteče,
Susreteje mili đever, s vojske iđaše: 15
„Vrat' se natrag, mila snaho, karaću ga ja.
„Bogme neću, moj đevere, nek se kara sam.“
[Uporedi 14, br. 402]
