ZAMAN!
Zaman tanko gudilo
Uzimam u ruke,
Uzalud na mekanih
Struna mamim zvuke.
Duša, — putnik u šumi
Kose ti zaluta,
A iz šume na polje
Nikakvoga puta.
Srce mi se u tiče
Pretvorilo malo,
Pa slađanom, veselom
Pevanju se dalo.
Zaman mamim tičicu
Na grudi, na gnezdo:
Tica mene ne čuje
Treptalice zvezdo!
Od želja mi potonjih
Postaše golubi,
A golubak svaki ti
Šećer-usta ljubi.
Sanovi su prozračan
Duvak ti otkali,
A molitve na njega
Ka biserje pali.
Pa uzalud uzimam
Gudilo u ruke,
Uzalud iz mekanih
Struna mamim zvuke.
Pa prosti mi, danče moj,
S kivna pokušaja:
Tumač biti ne mogu
Slatkih osećaja!
