Milo Jovović

Eno ti cv'jetak iz zemlje klije,
Rosom se kr'jepi i sunca zrakom:
Kroz malo dana pupke razvije,
Da se izloži vihoru jakom.

Eno ti čego na sv'jet se rodi,
Majka ga goji na svoje krilo;
Dok malo 'zraste čuva ga, vodi,
Da nebi njemu što po zlu bilo.

Eno i cvijet će krasno cvati,
Oholo s' diže u svom ponosu,
No zar će dugo na busu stati?
Eno ga, dozre, zemlji se prosu.

Eno i mladić, gizdavi posta,
Sve mu je ravno, brda i polje!
Al' oćel' tako potrajat' dosta?
Nek' pita cv'jetak što s' prosu dolje.

Eno i cv'jetak već lista nema,
Zima mu svlači nakite svježe:
Uvijen stoji, k'o da se sprema,
Pod kosu smrtnu da jednom leže.

Eno i starca jedva se miče,
Red mu je krila raspeti duši,
Tako naš život cvijetu sliče,
Rađa se, cvati, gine, osuši.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 50., u Beču, 27. decembra 1895., str. 464.