Žeđi
| Žeđi Pisac: Mirko Korolija |
Budih se žudan na travi, u tamnom
džbunju, u kršu, vrh visova smjelih,
dočekah ljupku zoru usred zrelih
njiva, na p’jesku i na moru mamnom.
Na svako jutro u buđenju plamnom,
kô jato vala požudnih i vrelih,
kô bokor ruža strasnih, neuvelih,
moje se krasne žeđi bude sa mnom.
Ah, i kad memla osrednjeg života
mladačko srce preplavi i stisne
i tama padne vrh svakog vrhunca,
u meni nešto neizmjerno blisne,
osjećam kako kô bezbrojna sunca
te žeđi sjaju u meni s visota.
Izvor
uredi- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 237.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mirko Korolija, umro 1934, pre 90 godina.
|