Ženitba Janković Stojana
Kad se ženi Janković Stojane,
Iz daleka prosio djevojku,
Iz daleka, iz Misira grada,
Ito hćerku kralja Misirskoga —
Izprosio, prsten učinio. — 5
Prsten čini, svatbu ugovara.
Govori mu kralju od Misira:
O moj zete, Janković Stojane!
Kupi brže stotinu svatova,
Sve konjiće mlade, ne kovane, 10
I junake mlade, neženjene.
Al ne zovi tvojega netjaka,
Tvog netjaka, Sekule djeteta,
Jer Sekula neće piti vina,
Dok nevidi krvave stolice, 15
I na stolu tri mrtve glavice.
Muči, Stojan, ništa ne divani;
Već uzjaši dobra, đogu svoga.
Ide Stojan k bielu dvoru svomu,
U velike misli udario. 20
Nujan Stojan k dvoru dolazio,
Pokupi on stotinu svatova,
Od stotine manje nit jednoga.
Ne kupi ih roda gospodskoga,
Već ih kupi roda junačkoga: 25
Sve konjike mlade, ne kovane,
I junake mlade, ne ženjene;
A za kuma Kraljeviću Marka;
Za prikumka Miloš Obilića;
Za djevera Relju Malenoga; 30
Za čauša dva Voinovića.
I još zove sebi u svatove,
Svih devet mladih Jugovića.
I ostale pokupi svatove,
Al nezove svojega netjaka, 35
Svog netjaka Sekule djeteta.
Čim se brže svati sastanuli,
Uzjahali vrane konje svoje,
Pa odoše preko polja ravna
Kano zviezde preko, neba sjajna. 40
Gledala ih Sekulina majka,
A sestrica Janković Stojana
Pa dozivlje Sekulu svojega:
O Sekula drago diete moje,
Gdje li si se ujcu zamjerio, 45
Kad te ujac u svatove neće?
Ništa zato drago diete moje,
Oblači ti Bugarske haljine,
Pa ti pojdi ujcu u svatove.
Nikad ujac Janje Misirkinje 50
Bez teb k dvoru dopeljati neće,
Niti svoje donieti glave,
Jer neznade kak' se tamo vlada.
To Sekula jedva dočekao,
Pa oblači Bugarske haljine; 55
Majka vodi dobroga dorina.
Kad Sekula odielo obuka,
Nješto reče, a dorin mu kleče,
Pa se dori u sedalce baca,
Pa on ode preko polja ravna, 60
Kano zviezda preko neba sjajna.
Na drumu je stigao svatove,
Božju njim je pomoć nazivao:
Božju pomoć, vi kito svatova,
I ti kume Kraljeviću Marko, 65
Hoćte primit mene u svatove,
Da ja idem s vama u svatove?
Marko njemu hitro odgovara:
Kad junaka neka i Bugara.
Prejahuje prvi pred svatovi. 70
Sekul misli na jednu smislio.
On se opet natrag povratio,
Tr upita Kraljevića Marka:
Hoć' te primit mene u svatove,
A ja ću vas nešto naputiti, 75
Jer neznate kak' se tamo vlada,
Nikad niste bili u Misiru.
Reče opet Kraljeviću Marko;
Rekao sam — valjda nisi čuo -
Kad junaka neka i Bugara. 80
Čujte onda, što ću govoriti:
Izići će tristo djevojaka;
Stotina će konje poprimati,
A stotina svietlo oružje,
A stotina divan — kabanicu. 85
Konje dajte uvest u podrume!
Nedaj nikav sa sebe oružja,
Niti svoje divan — kabanice,
Jer bit će te ko i ženske glave.
Kad su došli ka Misiru gradu, 90
Dočeka ih od Misira kralju
A uz njega tristo djevojaka.
Širi ruke kralju od Misira,
Širi ruke i u lice ljubi
Ljubi zeta Janković Stojana 95
Sto djevojak konje poprimalo,
Odvedu je redom u podrume;
A stotina oružje iskalo,
A stotina divan kabanicu.
Neda nikav sa sebe oružja, 100
Niti svoje divan — kabanice.
Sa oružjem i skabanicama
Ulizoše u kulu tananu,
I sjedoše za sofru gotovu,
Pa uzeše rujno piti vino. 105
Vino piše, jedne volje biše,
Za Sekulu nitko i nemari:
Sekula se tam' ovamo šeće,
Nit on pije, niti kruha jede,
Već potrči hitro krušarici, 110
Kojoj tada oštro zapovieda:
Krušarice odrežte mi kruha.
Krušarica njemu odgovara:
Od otolen crni Bugarine!
Nije ovdje ni za Marka kruha; 115
Kamol' za te, crni Bugarine.
Udara ju rukom u obraze,
Pa on reže koliko mu dosti.
Pa otiđe zatim sječin — baši
Tr i njemu oštro zapovieda: 120
Sječin — bašo, odsieci mi mesa!
Govori mu tada sječin — baša:
Od otolen crni Bugarine!
Nije ovdje ni za Marka mesa,
A kamo li za te, Bugarine. 125
Udara ga rukom uz obraze,
Pa on sječe koliko mu dosti.
Pak pohiti najzad točin — baši,
I njem junak oštro zapovieda:
Točin bašo utoči mi vina! 130
Ali njemu točin — baša reče:
Nije ovdje ni za Marka vina.
A kamo li za te Bugarine.
Udara ga rukom uz obraze,
Pa on toči koliko mu dosti. 135
Sekula se tam' ovamo šeće,
Vino pije govedinu jie.
Al eto ti kraljeve gospoje,
A punice Janković Stojana
Te zaviknu grlom glasovitim, 140
I dozivlje Kraljevića Marka:
O moj kume Kraljeviću Marko,
Žene piju pod oružjem vino,
Pod oružjem i kabanicama.
Govori joj Kraljeviću Marko: 150
Od otolen Kraljeva gospojo!
Kom' je ovnu runo dotežčalo,
Kom' junaku divan — kabanica:
Tak mi ovan nije za držanje,
Nit taj junak nije za junačtvo. 155
Al izide kralju od Misira.
Pa izvede jednu mudroliju.
On izvede devet djevojaka
Jednakieh i jednolikieh;
Pa dozivlje Janković Stojana: 160
O moj zete Janković Stojane,
Poznaš ovdje ti tvoju djevojku
Al ti Stojo, al ko od svatova?
Neprepoznaš ti tvoje djevojke,
Nit si voljan sobom nit djevojkom, 165
Niti svojom gospodom svatovi.
Stojan gledi Kraljevića Marka,
Marko gledi Miloš Obilića,
Miloš gledi Relju Malenoga,
Reljo gledi dva Voinovića, 170
Njih dvojica devet Jugovića,
Jugovići ostale svatove;
Svi svatovi u zemljicu crnu
Kako raste trava na uvojke
Kako biele u djevojke dojke. 175
Svi junaci mukom zamukoše,
I u crnu zemlju pogledoše.
Al negleda crni Bugarine,
Već dozivlje Janković Stojana:
O moj brate Janković Stojane 180
Je li testir djevojku poznati?
Govori mu Janković Stojane:
Testir tebi crni Bugarine,
Ako tebe Bog i srieća najde
Pa poznadeš liepu djevojku; 185
Dat ti hoću jaspru nebrojenu.
Al govori crni Bugarine:
Svlači skute, Stojina djevojko,
Ja te dobro znadem i poznadem,
Svlači skute Stojina djevojko 190
Pa ti kupi zlato i prstenje.
Ako li se koja druga hvata,
Odsjeć ću joj ruke do lakata,
I biele noge do koljena.
Nikoja se vatati nesmide, 195
Nego ljuba Janković Stojana.
Al iziđe kralju od Misira,
Pa izvede drugu mudroliju.
On izvede devet konja vrani,
Devet konja vrani, osedlani, 200
I na njima noži povezani.
Sve je oštro nebu okrenuto,
Te govori Janković Stojanu:
O moj zete, Janković Stojane
Nepreskočiš devet konja vrani, 205
I na njima noži povezani,
Sve je oštro nebu okrenuto;
Nit si voljan sobom, nit djevojkom
Niti svojom gospodom svatovi,
Al ti Stojo al ko od svatova. 210
Stojan gledi Kraljevića Marka,
Marko gledi Miloš Obilića,
Miloš gledi Relju Malenoga,
Reljo gledi dva Voinovića,
Njih dvojica devet Jugovića, 215
Jugovići ostale svatove;
Svi svatovi u zemljicu crnu,
Kako raste trava na uvojke
Kako biele u djevojke dojke.
Svi junaci mukom zamukoše 220
Al govori Janković Stojanu,
Al govori crni Bugarine:
O moj brate Janković Stojane,
Je li testir konje preskakati?
Govori mu Janković Stojane: 225
Testir tebi crni Bugarine,
Ako li te Bog i srieća najde,
Pa preskočiš devet konja vrani,
I na njima noži povezani —
Sve je oštro nebu okrenuto. 230
Al' se bojim, da preskočit nećeš.
On iztrka malo ponatrage;
Al govori Kraljeviću Marko:
Ti ga baci divan — kabanicu.
Al govori crni Bugarine: 235
Bora tebi Kraljeviću Marko!
Nereka li Kraljevoj gospoji
Kad sjedoste rujno piti vino,
Vino piti, dobre volje biti,
A za mene nitko nemario: 240
Koj ne može ovan nosit runa,
Onaj ovan za držanje nije,
A koj junak divan kabanice;
Onaj junak nije za junačtvo.
Marko se je malo zasramio 245
A Sekula dobro zatrkao
Pa preskoči devet konja vrani,
I na njima noži povezani,
Pa s' udara crni Bugarine,
Udara se rukom po koljenu: 250
Ajme meni za desetim konjem,
Da ne gubim skoka junačkoga!
Al iziđe kralju od Misira,
Pa izvede treću mudroliju.
On iznese na kopju jabuku, 255
Pa dozivlje Janković Stojana:
O moj zete Janković Stojane
Neustreliš na kopju jabuke,
Obe pole u ruku uhvatiš,
Nisi voljan sobom, nit djevojkom, 260
Niti svojom gospodom svatovi,
Al ti Stoje al ko od svatova.
Stojan gledi Kraljevića Marka,
Marko gledi Miloš Obilića,
Miloš gledi Relju Malenoga, 265
Reljo gledi dva Voinovića,
Njih dvojica devet Jugovića,
Jugovići ostale svatove;
Svi svatovi u zemljicu crnu,
Kako raste trava na uvojke 270
Kako biele u djevojke dojke
Svi junaci mukom zamukoše,
I u crnu zemlju pogledoše.
Al ne gleda crni Bugarine,
Već govori Janković Stojanu: 275
O moj brate, Janković Stojane,
Je li testir jabuku strieljati? —
Testir tebi crni Bugarine.
Ako li te Bog i srieća najde,
Pa ustrieliš na kopju jabuku 280
Obe pole u ruke uhvatiš
Dati ću ti jaspru nebrojenu
Bugar strielja na kopju jabuku
Obe pole u ruke uhvati
Pa ih daje Janković Stojanu. 285
A kada to sve gotovo bilo,
Kralj mu dade hćercu jedinicu,
Pa izvede dobre konje njima.
Dobre konje svoje posjedoše.
Pa pođoše preko polja ravna, 290
Kano zviezde preko neba sjajna.
Kad dođoše iz polja u goru,
Gledao ih kralju od Misira
Pa dozivlje Vida Žeravicu:
Moja slugo Vide Žeravice, 295
Hodi otmi, od svatov djevojku;
Odmah ću ju ja vjenčali za te.
To je Vide jedva dočekao.
Na se meće devet vila glave,
U nje siplje živu žeravicu, 300
Pa on prnu nebu pod oblake.
Kad je došo u goricu crnu,
Na sried gore stigao svatove,
Po njim' pušta živu žeravicu,
S nozdrva mu grozna kiša lieva, 305
Iz ušiju oganj — vatra pali,
A iz usta gromovi pucaju.
Svi svatovi nekud pobjegoše,
Samo osta Bugar i djevojka.
Bugarinu pred konja dopao, 310
Al govori liepa djevojka;
Udri njega, crni Bugarine,
To je sluga babajke mojega
Udri njega dok on nije tebe. 315
Bugarin je sablju povadio;
Zubi škrinu crni Bugarine,
Zubi škrinu, a sablja mu sinu,
Pa zamahnu, odsječe mu glavu,
Svih devet mu glava odsjekao, 320
Pa on s djevom kući pjevajući.
Kad izašli svati s gore crne,
Tužno k dvoru oni dohadjali,
Pa u dvorih Janković Stojana,
Sastali se, med sobom divane: 325
Mili bože, što je od djevojke,
Od djevojke i od Bugarina!
U te mire dođu pred dvorove,
Bugar crni i liepa djevojka,
Pa govori liepoj djevojci: 330
Boga tebi ljepoto djevojko,
Ovo su ti Stojini dvorovi
Ostaj s Bogom, ljepoto djevojko!
Bog te prati crni Bugarine!
Odgovori ljepota djevojka. 335
Pokucala ona na vratima.
To začuje Janković Stojane,
Te poviče iza svega glasa:
Eto kuca: netko na vratima.
Čujte malo, gospodo svatovi, 340
Nebi li to moja ljuba bila?
On pohiti otvoriti vrata,
Al pred vrati Janja Misirkinja.
Do po noći rujno vince pili,
Vino pili, dobre volje bili. 345
Dan se svanu, sunačce ogranu,
Tamo ide Sekula netjače.
Kad je došo pred Stojine dvore
Pa dozivlje Janković Stojana;
Jeste l' tamo vi zdravo pasali? 350
Al govori Janković Stojane:
Ne pitaj me Sekula netjače,
Da si se ti ondje dogodio,
Žive glave kući neb' donio.
Govori mu Sekula netjače: 355
O moj ujče, Janković Stojane,
Da se nisam ondje dogodio,
Nikav glave od vas ne iznese.
Govori mu Kraljeviću Marko:
O Sekula, da te Bog ubio, 360
Zašt' se nisi ondje povidio!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
