Ženidba gojenog Halila (Prozor)

0001 Podranio buljuk-baša Mujo
0002 Navrh kule s gojenim Halilom,
0003 Braća mlada prije žarkog sunca.
0004 Tad Hrnjici oči potekoše
0005 Suvrh kule lugu zelenome,
0006 Jer ugleda jednoga junaka
0007 Na alatu, konju od mejdana.
0008 Kad se blizu prikučio kule,
0009 Poznade ga kladuški Hrnjica,
0010 Svog daidžu, Kovačević Rama,
0011 Pravo ide do Mujove kule.
0012 A Hrnjica bratu besjedio:
0013 „Deder brate, iziđi pod kulu,
0014 Ev’ ozdole našega daidže,
0015 A srdito razigro alata;
0016 Ja je gdje god selo porobljeno,
0017 Ja je tursko roblje zasužnjeno,
0018 Daidža će nas rezil učinit.
0019 Mi pijemo na vrh kule pivo,
0020 A nikada četovali n’jesmo;
0021 S toga će nas rezil učiniti.
0022 Već iziđi, prihvati alata
0023 I na kulu izvedi daidžu.”
0024 U Halila odgovora nema,
0025 Već on skoči na noge lagane,
0026 Pred daidžu pod kulu iziđe,
0027 Pod daidžom konja prihvatio.
0028 Daidža ga za Hrnjicu pita:
0029 „Eno Mujo sjedi u odaji.”
0030 Odmah Ramo na kulu izađe,
0031 A Hrnjica na noge skočio,
0032 Na nogama selam prihvatio,
0033 A daidži mjesto namjestio;
0034 Dok i Halil na kulu iziđe,
0035 Viš njih stoji podviš b’jele ruke.
0036 A pogleda Ramo u Halila,
0037 Pa Hrnjici stade besjediti:
0038 „Daj Hrnjica, da brata ženimo,
0039 Tamam nam je d’jete na ženidbi.”
0040 A Hrnjica daidži besjedi:
0041 „Nije lako oženit’ Halila,
0042 Mati mi je velik mahandžija,
0043 Gdje bi naša’ za brata djevojku,
0044 Majci mojoj prijatelja nema,
0045 A gdje nađem majci prijatelja,
0046 Za brata mi ne ima djevojke.”
0047 A daidža besjedi Hrnjici:
0048 „Jeste l’ išli u Pritoku ravnu,
0049 B’jeloj kuli Topal Mustaj bega
0050 I vidjeli begovu Fatimu?
0051 Eno cure za našeg Halila,
0052 A za majke kršnog prijatelja.”
0053 Progovori gojeni Halile:
0054 „Moj daidža, ne hvali Fatije,
0055 Onomadne u petak u podne
0056 Izade nas trideset momaka,
0057 A na kuli trideset pendžera,
0058 Na svakoga Fata izviruje
0059 I na svaki pendžer se pomalja:
0060 Izviruša nije za Halila.”
0061 Zamisli se Kovačević Ramo,
0062 Pa Hrnjici besjedio r’ječi;
0063 „Ja sam bratu curu zamjerio,
0064 A daleko, buljuk-baša Mujo,
0065 Ima jedan mjesec putovanja,
0066 Jer tri gore valja prehoditi,
0067 Mrke Doce i Otres planinu,
0068 Pa izaći na Papuču ravnu,
0069 U paše sam konak učinio,
0070 Ima u njeg zlata neudata,
0071 Al djevojka stekla zatočnika
0072 Od Primorja odmetnik Iliju.
0073 Sedam se je puta isprosila,
0074 I sedmeri svati dolazili,
0075 Vazda, Mujo, po hiljadu svata,
0076 Pa izvedi curu na Papuču,
0077 Tude polja šest punih sahata,
0078 A odmetnik silnu skupi vojsku,
0079 Sve rastjera kitu i svatove,
0080 A posječe curi đuvegiju,
0081 Pa pobjegne do Bilića Zlata
0082 Na babovu konju od mejdana.
0083 Evo sada četiri godine,
0084 Ne smije je niko zaprositi
0085 Od silnoga odmetnik Ilije.
0086 Pa se mlada Zlata porušila, —
0087 Veziru sam curu prigovaro,
0088 A Halilu n’jesam ugovaro,
0089 Beli bi je dao za Halila.
0090 De Hrnjica, opremi đogata,
0091 Pa ga goni do Bilića grada
0092 B’jeloj kuli bilićkog vezira,
0093 Pa zaištu curu za Halila.”
0094 A Hrnjica bratu besjedio:
0095 „Hoćeš, brate, Zlatu vezirovu?” —
0096 „Hoću brate, buljuk-baša Mujo,”
0097 Al ti ne ćeš ići do Bilića;
0098 Ja se ženim, ja ću do Bilića,
0099 Zaiskati curu od vezira.”
0100 A Hrnjica na noge skočio,
0101 Odmah brata poče opremati
0102 Sve u srmu i u čisto zlato,
0103 Najnatragu zlatne perjanice,
0104 Pa Halilu meće oko glave.
0105 Brata svoga opremi Halila,
0106 Pa mu svoga sad đogata sprema,
0107 On mu sedlo vrže ševarliju,
0108 A po njemu sitnu abaiju,
0109 Sva mletačkim zlatom izvezena.
0110 Po njoj šilte sad od svile baci,
0111 Po šiltetu četiri kolana,
0112 Pa svog brata svjetuje Halila:
0113 „Usulane dođi pred vezira
0114 I zaišti curu od vezira.
0115 Ako t’ vezir pokloni djevojku,
0116 Ugovori, koliko ćeš svata,
0117 Da ih svedeš do Bilića grada.”
0118 To rekoše, pa se rastadoše.
0119 Osta Mujo kod visoke kule,
0120 Ode Halil do Bilića grada.
0121 Kud god ide, do Bilića siđe.
0122 A petak se danak udesio,
0123 Na kapiji tridest djevojaka,
0124 Mlade cure kolo uhvatile,
0125 Među njima Fata sirotica;
0126 Sve djevojke sobef zauzele:
0127 „Bože mili, prikladna junaka,
0128 Baš on ide nesretnoj Zlatiji,
0129 Da letimo u novu čaršiju,
0130 Da zovnemo babu sirbazicu,
0131 Nek’ udari sihir na junaka,
0132 Nek’ ne umje izić’ iz sokaka,
0133 Da se mlada momka nagledamo.”
0134 Pa odoše, babu izvedoše.
0135 Sama osta sirotica Fata,
0136 Pa dočeka momka i đogata:
0137 „Mlado momče, na konju đogatu,
0138 Goni konja niz t’jesne sokake.
0139 Jer djevojke babe podigoše.
0140 Pa će na te sihir podignuti,
0141 Ne ćeš mlade vidjeti Zlatije.”
0142 Momak turi u džepove ruku,
0143 Izvadi joj pedeset dukata:
0144 „To je tebi, prikladna djevojko.
0145 Ne bojim se sihra bihorskoga,
0146 Na meni je devet hamajlija.
0147 U đogata sedam posestrima.”
0148 Pravo kuli vezirovoj prođe,
0149 Ugleda ga sa pendžera Zlata,
0150 Kad ugleda na konju junaka,
0151 Od muke je zaboljela glava,
0152 U veliku jadu govorila:
0153 „Majko moja, roditelju dragi,
0154 Nu junaka, vesela mu majka,
0155 Blago ti joj, što ga je rodila,
0156 A djevojci, kojoj suđen bude,
0157 Bože mili, meni suđen bio!
0158 Leti, mati, paši u odaju,
0159 Pa ćeš ocu haber učiniti:
0160 Ako meni bude mušterija,
0161 Nek’ me dade, nek’ me ne upita.”
0162 Odmah stara na noge skočila,
0163 Pa otiđe paši a odaju,
0164 Pa gospoja tiho besjedila:
0165 „Paša stari, gospodaru dragi,
0166 Zlata nam se bolom razboljela
0167 Za junakom u mermer avliji.
0168 Be ako joj bude mušterija’
0169 Ti je podaj, nemoj je ni pitat’.”
0170 Paša sprema sedam hizmećara,
0171 Ka kulu mu momka izvedoše,
0172 Selam dadne, sjedne uz vezira.
0173 Kahvedžije kahvu donesoše,
0174 Iza toga mrkla noćca dođe;
0175 Hizmećari večeru vrgoše,
0176 Mujov Halil večerati ne će.
0177 A pita ga paša iz Bilića:
0178 „Drago d’jete, momak jabandžija,
0179 Za šte meni večerati ne ćeš?
0180 Ili gledaš pred večeru piva,
0181 Ili si se bolom razbolio?”
0182 A stidno mu d’jete govorilo:
0183 „Paša dragi, večerat’ ne mogu,
0184 Hoćeš li mi poklonit’ djevojku?”
0185 A paša mu tiho govorio :
0186 „Prođ’ se, d’jete, nesretne djevojke,
0187 Moja Zlata ima zatočnika
0188 Od Primorja odmetnik Iliju,
0189 Sedmeri joj svati rastjerani,
0190 Poginulo sedam đuvegija.”
0191 A Halil mu stade besjediti:
0192 „Da ti nije cura pod mahanom,
0193 Ja joj ne bih mušterija bio.”
0194 Onda vezir na noge skočio,
0195 Ode pitat’ cure i matere.
0196 Malo posta, eto ti vezira
0197 On besjedi gojenu Halilu:
0198 „Sjedi sine, pa da večeramo,
0199 Kajil ti je majka i djevojka.”
0200 Onda d’jete sjedne za večeru.
0201 Taman d’jete sjedne da večera,
0202 A odaji vrata poklekoše,
0203 Pomole se četiri momkinje:
0204 Jedna nosi ćurak na rukama,
0205 Druga nosi čibuk na rukama,
0206 Treća nosi u rukam’ postole,
0207 A četvrta mumu u čiraku
0208 Dok unigđe, ćurak mu ogrne,
0209 A druga mu postole okrenu,
0210 A treća mu čibuk potkučila,
0211 A četvrta stoji kod kanata.
0212 Mujov Halil zatrapio ruke,
0213 Pune šake izvadi dukata,
0214 Da daruje četiri momkinje
0215 A paša mu veli lakrdiju:
0216 „Jami sine, žute madžarije,
0217 Sad darovat’ tude nikog nema,
0218 Već te zove majka i djevojka.”
0219 Odmah d’jete na noge skočilo,
0220 Pa na rame ćurak uzbacio,
0221 A na noge postole natuče,
0222 A u ruke čibuk prihvatio,
0223 Pa otle je na noge skočio.
0224 A kad dođe majci i djevojci,
0225 Pašinica na noge skočila,
0226 A Zlata joj stoji u budžaku,
0227 Od junaka lišce zaklonila
0228 B’jelom rukom i zlatnim jaglukom;
0229 Jednom oku mazgal ostavila,
0230 Pa tim ona pregleda junaka.
0231 A kad d’jete sjedne na minderu,
0232 A veli mu pašinica stara:
0233 „Kako si mi, djete moje drago?”
0234 Kad se d’jete s njome priupita,
0235 Pašinica Zlatiju doziva:
0236 „Što ne liješ šećerli šerbeta,
0237 Pa ne pojiš ovakva junaka?”
0238 Obazre se Zlata iz budžaka,
0239 Pa dohvati šerbe iz dolafa,
0240 L’jevu ruku na prsa navali,
0241 A iz desne potkuči maštrafu
0242 Nu nesretna brata Hrnjičina,
0243 Ne htje uzet’ maštrafe u ruku,
0244 Već djevojku za bijelu ruku.
0245 Privuče je k sebi na koljena,
0246 A proli se šerbe po minderu.
0247 Na nju l’jevu navalio ruku,
0248 Dok je sebi sjede na koljeno.
0249 A djevojka azgin se desila,
0250 Svu je butun rosa prihvatila.
0251 A nesreće Mujova Halila,
0252 Jer jagluka za pasom ne ima,
0253 Da otruni rosu u djevojke,
0254 Već joj stade rosu ispijati,
0255 Gubicama po jagodicama.
0256 A majka mu tiho besjedila:
0257 „Što to radiš, moj po Bogu sine,
0258 Ne ljube se u majke djevojke.
0259 Znaš li silnog odmetnik Iliju,
0260 Da je mojoj Zlati mušterija,
0261 Valja za nju glavu izgubiti.”
0262 A d’jete se u džepove maši,
0263 Pa izvadi devet burma zlatnih,
0264 Na burmama sedam prstenova,
0265 Pa djevojci na prst naturio,
0266 Pa je sebi turi na koljena.
0267 Pa se sada u džepove maši,
0268 I izvadi hiljadu dukata,
0269 Pa ih dade staroj pašinici.
0270 Redom stoje četiri momkinje,
0271 Svakoj dade po trideset dukata.
0272 Pašinici tiho besjedio;
0273 „Kad ću svesti kitu i svatove?” —
0274 „Svedi, sine, do petnaest dana.” —
0275 „Koliko ću pokupit’ svatova?
0276 Je li dosta hiljada svatova?”
0277 A veli mu pašinica stara:
0278 „Skupi, sine, dvanaest hiljada,
0279 Jer je zgodan paša u Bileću,
0280 U paše je pet stotina kmeta
0281 I pedeset ćilitli dućana,
0282 A ne ima od srca evlada,
0283 Samo svoju Zlatu jedinicu.
0284 Paša će ti svate darovati,
0285 Sve od konja do dukata žuta.”
0286 Pa sedmere boščaluke baci:
0287 „To ponesi Hrnjici i majci.”
0288 Mujov Halil uzme boščaluke,
0289 Pa otle je na noge skočio,
0290 Pa veziru u odaju dođe.
0291 Pita paša: „Što je tamo bilo?”
0292 D’jete veli: „Svatovim’ se nadaj,
0293 Paša stari, do petnaest dana.”
0294 Usred noći uzjaha đogata,
0295 Pa otjera na Kladušu ravnu.
0296 Tamam d’jete na Kladušu siđe,
0297 Tamam žarko ogrijalo sunce.
0298 A Hrnjica gleda sa pendžera
0299 Zelenome lugu pod planinu,
0300 Dok opazi brata i đogata.
0301 A kad d’jete b’jeloj kuli siđe,
0302 Mlada Ajka pod kulu izađe,
0303 Pa podiže hegbe na đogatu,
0304 Pa izvadi b’jele boščaluke,
0305 Pa zavika buljuk-baši Muju:
0306 „Ev’ od cure, brate, amaneta.”
0307 Hrnjici je vrlo drago bilo,
0308 U tom Halil na kulu izađe,
0309 A Hrnjica brata raspituje:
0310 „Kada ćemo voditi djevojku,
0311 A kad ćemo kupiti svatove?”
0312 „Mujo brate, za petnaest dana.”
0313 A Hrnjica na noge skočio,
0314 Pa pod sačak kuli ishodio,
0315 Pa na kuli baljemez zapali,
0316 Štono harči dvan’est oka praha.
0317 Haber daje na sve četir’ strane:
0318 Po tom znade Lika i Krajina,
0319 Da je Muju nešto pri obrazu,
0320 Da se ide pod Mujovu kulu.
0321 Haber ličkom Mustajbegu sađe,
0322 I on diže šest hiljad’ vojnika,
0323 Konjanika sve ko vatre žive,
0324 Jer hesabi, potreba je Muju.
0325 A kad beže na Kladušu sađe,
0326 Sva se sila ispod kule zbila,
0327 Najstrag Tale iz Orašca sađe
0328 Na kulašu od mejdana svomu,
0329 Znade Tale, da će u svatove.
0330 Odmah Muju prebroji svatove:
0331 Dvan’est hiljad’ i dvije stotine.
0332 I zavika Tale na svatove:
0333 „Jaš’te konje, konaka nam nema!”
0334 Pa odoše do Bilića grada.
0335 A kad sašli paši do Bilića,
0336 Na jafte ih paša razređuje,
0337 Pa tertibi šest hiljada svata
0338 Po čaršiji na četiri strane.
0339 Sebi primi Mustaj bega ličkog
0340 I prijana buljuk-bašu Muja,
0341 Šest hiljada i dvjesta svatova.
0342 A kad noću od po noći bješe,
0343 Tale ruho i djevojku sprema:
0344 B’jela ruha šezdeset sanduka.
0345 Dok se svane i ogrije sunce,
0346 Tale huče, a tokmakom tuče:
0347 „Hazur ola, kita i svatovi,
0348 Hazur vam je na konju djevojka.”
0349 Paša dare u avliji daje,
0350 A punica oblači Halila,
0351 Obuče mu pancier košulju,
0352 Niz košulju šipke od čelika,
0353 Razpušća mu turu od perčina,
0354 Sitni sindžir sa perčinom m’ješa,
0355 Do po pleća smjeraju Halila.
0356 A paša mu dimiskiju daje:
0357 „Ta ti, sine, valja na Papuči,
0358 Jer je sila odmetnik Ilija.”
0359 Pa izvede široka putalja,
0360 Da ga jaše Zlata plemenita.
0361 Beg Mustaj beg oko konja hoda,
0362 Nesrećni mu nišan opazio,
0363 Pa veziru tiho besjedio:
0364 „Ovi parip u svatove ne će,
0365 A djevojka na paripa ne će,
0366 Svi će naši svati izginuti.”
0367 Već dovede Mujova đogata,
0368 Pa Zlatiju baci na đogata,
0369 A djever joj na doratu Mujo,
0370 I odoše od Bilića grada,
0371 Odvedoše pašinu djevojku.
0372 Kud god išli, na Papuču sišli,
0373 Al izašo odmetnik Ilija
0374 I izveo silovitu vojsku:
0375 Ravna polja šest punih sahata,
0376 I sve butun vojska pritisnula,
0377 A kroz sr’jedu sokak namjestili
0378 Na sokaku odmetnik Ilija,
0379 Vranca svoga drži za dizgine.
0380 Al najaše beg Mustaj beg lički.
0381 Zavika ga odmetnik Ilija:
0382 „Stani beže, glavo od svatova,
0383 Daj mi momka i daj mi djevojku,
0384 Pa prodite niz planinu s mirom.”
0385 Onda ciknu gojeni Halile:
0386 „Jer Hrnjica, od Boga ti teško,
0387 Jer đogata metnu pod djevojku,
0388 Na čemu ću stati na mejdanu.”
0389 A Tale mu tiho besjedio:
0390 „Evo kulaš bolji od đogata.”
0391 D’jete mlado uzjaše kulaša,
0392 Neobično bratu Hrnjičinu
0393 Bješe jahat’ na konju kulašu:
0394 U kulaša gola drvenica,
0395 A konopom zauzda kulaša,
0396 A izvi se kulaš od mejdana
0397 Tri četiri koplja po ledini.
0398 Pa zavika Tale na Halila:
0399 „Sjedi s mirom u moga kulaša,
0400 Kad ti muke nije ni potrebe.”
0401 A odmetnik zavika Halila:
0402 „Kako ćemo mejdan pod’jeliti,
0403 Al o ranu, al o mrtvu glavu?”
0404 Progovara gojeni Halile:
0405 „Neću rane, veće mrtvu glavu.”
0406 Pa odmetnik stane besjediti:
0407 „Sad nemamo koplja ubojita.
0408 Već ćemo se ćordam’ okušati.”
0409 To rekoše, konje zaskočiše,
0410 A za oštro gvožde prihvatiše.
0411 A Ilija, krvopija stara,
0412 I prije se krvit’ naučio,
0413 Po plećima ujagmi Halila,
0414 Iz Halila vatra poletjela.
0415 Tada Halil baci svoju ćordu
0416 Po plećima odmetnik Ilije
0417 Oko njeg se ćorda obavila,
0418 Ko šarena guja oko trna,
0419 Ni od’jela prosjeći ne more.
0420 Po sedam se puta udariše,
0421 Ni jednom fajde ne bijaše.
0422 Onda vila iz oblaka viknu,
0423 Posestrima Mujova Halila:
0424 „Ne muči se, ne udaraj ćordom,
0425 Po plećima odmetnik Ilije,
0426 Već mu udri vranca od mejdana,
0427 Ods’jeci mu grivu od vranina,
0428 U grivi su moći Ilijine.”
0429 D’jete mlado udarilo ćordom,
0430 Pa ods’ječe grivu u gavrana,
0431 Pa padoše moći Ilijine.
0432 Hitro baci na Iliju ćordu,
0433 Sa Ilije odletjela glava.
0434 Bože mili, na svemu ti hvala,
0435 Sad se zbilja kavga učinila:
0436 Puška puca na sve četir’ strane.
0437 Pade tama od neba do tala,
0438 Prolijeću konji bez junaka,
0439 A junaci bez dobrijeh konja, —
0440 Tude kavga za četiri dana.
0441 Gdje god ima kakva udolica,
0442 Sve je krvca konjma do kičica.
0443 Kad Hrnjica na Dolove sađe,
0444 Za njim svata ni jednoga nema,
0445 Samo mlada i uz njega Mujo.
0446 Mujo hoda, oba konja voda,
0447 A djevojka na kamenu cvili.
0448 Počeli se svati sakupljati,
0449 Dvan’est hiljad’ Mujovih svatova,
0450 Tri hiljade samo se sastalo,
0451 To ostalo pogubilo glave.
0452 Najstrag Tale uz Halila sađe
0453 I on goni šezdeset sanduka.
0454 Oženiše brata Hrnjičina,
0455 Ama tužno, jadno i krvavo,
0456 Jerbo mnogi izgubiše glave.