Ženidba vojevode Janka
Kad se ženi vojevoda Janko,
Daleko je prosio djevojku,
U Misiru Janju Misirkinju,
Tri dni oda preko polja ravna,
A četiri preko gore crne; 5
Svilu dao i prstenovao,
Da’ je njojzi obilještvo teško:
Dva kavada od suvoga zlata,
A četiri od zelene svile,
Pak on ide bijelome dvoru 10
Da on kupi gospodu svatove.
Još ne dođe do bijela dvora,
Al’ ga stiže knjiga od djevojke:
”Stani malo, vojevoda Janko,
Ti ne kupi gospode svatova, 15
Mene njeka preprosila kurva,
Njeka kurva, deli Dmitre s mora,
Još je više potrošio spenze,
I još više ostavio svile;
Ja sam tvoju pokrojila svilu 20
Na mutape konjma Dmitrovima,
A tvoje sam zlato raskovala
Na manjake hrtom Dmitrovijem!”
Kad je Janko knjigu pregledao,
Nujan Janko po Budimu šeće, 25
Od nuja se na mač naslonio.
Susrete ga Sekula dijete:
”Oj, moj ujče, vojevoda Janko,
Što si nujan i zlovoljan, ujče,
Koja ti je velika nevolja?” 30
Još govori vojevoda Janko:
”Prođi me se, Sekula dijete,
Kako ne bi bio nujan i zlovoljan,
Prosio sam lijepu djevojku,
U Misiru Janju Misirkinju, 35
Svilu dao i prstenovao,
Da’ sam njojzi obilještvo teško,
Pak ja pođo do bijela dvora
Da ja kupim gospodu svatove,
Al’ me stiže knjiga od djevojke 40
Da je njeka preprosila kurva,
Njeka kurva, deli Dmitre s mora,
Da je više ostavio svile,
A još više potrošio spenze,
Da je moje zlato raskovala 45
Na manjake hrtom Dmitrovijem,
Da je moju pokrojila svilu
Na mutape konjma Dmitrovijem, -
Što ću činit’ sad moje nevolje?”
Al’ mu veli Sekula dijete: 50
”Oj, moj ujče, vojevoda Janko,
Usjeci mi oraovu lađu,
U nju meći svakojaka trga,
Zanajviše đulvezije svile,
I ljepoga žeženoga zlata, 55
Ponajviše ogledala sjajni,
I daćeš mi devet vesledžija
Da se vozim Savom do Dunava,
A Dunajem do Šarviza vode,
A Šarvizom do sinjega mora, 60
Sinjim morem do Misira grada!
Evo tebi tvrdu vjeru dajem,
Dovešću ti Misirkinju Janju
I još s njome devet djevojaka,
Oženiću devet vesledžija!” 65
Kad je čuo vojevoda Janko
Što mu veli Sekula dijete,
On mu s’ječe oraovu lađu,
U nju meće trga svakojaka,
Zanajviše đulvezije svile, 70
I lijepog žeženoga zlata,
Ponajviše sjajni ogledala,
I dade mu devet vesledžija.
U nju sjeda Sekula dijete
I još s njime devet vesledžija, 75
Pak se vozi Savom do Dunava,
A Dunavom do Šarviza vode,
A Šarvizom do sinjega mora,
Sinjim morem do Misira grada.
Kad dođe k Misiru b’jelom gradu, 80
Susrete ga pobratim Ilija –
”Boga tebi, pobratime od Misira b’jela,
Puštaj telar kroz Misir grad b’jeli
Da je došlo trga svakojaka,
Baš k Misiru bijelom gradu, 85
Ne bi l’čula Janja Misirkinja,
Ne bi l’ došla k meni trga kupovati!”
Kad to čuo pobratim Ilija
Što mu kaže Sekula dijete,
Pušti telar kroz Misir bijeli: 90
”Da vi znate, po Misiru djevojke,
Kakvoga je trga baš Misiru došlo,
Još onakvog ovde bilo nije
Otkako je Misir bili post’o,
Nit’ je čuda od Misira bilo 95
Kakvo ga će sada biti!”
Za to čula Misirkinja Janja,
Ona ide u čardake gornje,
Na se meće svilu i kadivu,
Pak se šeće k onoj šajki lađi 100
I još s njome devet djevojaka,
Za njom su skute prinosile.
Kad dođoše k šajci okovanoj,
Ludo biše Sekul momče mlado,
Pak je stao suze prol’jevati. 105
Al’ ga pita Misirkinja Janja:
”Što je tebi, mlađano trgovče,
Te ti tako size prolijevaš?”
Ludo biše Sekula dijete:
”Prođi me se, lijepa djevojko, 110
Kako ne bi suza prol’jevao
Kad od roda niđe nikog nemam,
Neg’ sam imao jednog pobratima,
Pobratima, deli Dmitra s mora,
Pak sam čuo da je poginuo!” 115
Al’ govori Misirkinja Janja:
”Aj, Boga ti, mlađano trgovče,
Što će biti meni muštuluka,
Ja ću tebi pravo kazivati
Za tvog brata, deli Dmitra s mora – 120
Nije junak poginuo,
Neg’ je mene isprosio baš za sebe!”
Ludo veli Sekula dijete,
Ludo veli suze rupcem tare:
”Aj, Boga ti, lijepa djevojko, 125
Evo se svetac baš neđelja dogodila,
Ne morem zlata razvagivat’
Niti lipe ćulvezije svile,
Van se šeći u ovu šajku lađu,
Pak beri što je tebi drago!” 130
Ona ide u tu šajku lađu,
Prevari se, ujede je zmija,
Za njom uđe devet djevojaka.
Ludo biše Sekula dijete –
Od bedrice povadio ćordu, 135
Pak osjeca od obale konope,
Pak podvi’nu devet vesledžija:
”Aj, Boga vam, devet vesledžija,
Gon’te lađu moru na dubljinu!”
Kad to čulo devet vesledžija, 140
Potiskoše lađu uz to sinje more.
Puče telar po Misiru gradu
Da odvede Sekula dijete,
Da odvede Misirkinju Janju
I još s njome devet djevojaka. 145
Kad to čuo deli Dmitre s mora,
On mi trče uz to sinje more,
Pak dozivlje Sekulu dijete:
”Bogom brate, Sekula dijete,
Vrati meni Misirkinju Janju, 150
Na dar tebi devet djevojaka,
I još ću ti devet pokloniti!”
Al’ mu veli Sekula dijete:
”Ne budali, deli Dmitre s mora,
Što ja vodim Misirkinju Janju, 155
Oženiću ujca vojvod’ Janka;
Što l’ ja vodim devet djevojaka,
Oženiću devet vesledžija,
Meni više ni potreba nije –
Neka tebi budu na dar 160
Sve ostale Misirkinje djevojke!”
