Ženidba Orlovića Pavla



 

Ženidba Orlovića Pavla

Lov lovpo Orloviću Pavle
Oko b'jela dvora Ivanova,
On ne ide, da lova ulovi,
No da vidi Ivanovu seju,
Je li divna, koliko je fale. 5
Lov lovio tri bijela dana,
On ne moga ni viđet' đevojke.
Kad četvrto jutro osvanulo,
On ugleda u zelenu bašču,
Đe đevojrsa posipa cvijeće, 10
Jednom rukom cvijeće zaliva,
Drugom rukom suze utiraše,
A staricu majku spominjaše:
„Ah starice, moja mila majko!
„Komu si me jadna ostavila? 15
„Brata moga nigda doma nije:
„Nego si me ostavila, majko,
„Ostavila hudoj nevjestici,
„Da joj dvorim i da joj robujem."
Javi joj se Orloviću Pavle: 20
„Dobro jutro, Ivanova sejo!
„Daruj mene cv'jetak đelsamina."
Muči mlada, ništa ne govori,
No sam Pavle ukide cvijeće,
A ona mu progovara mlada: 25
„Prođ' se, momče, mojega cvijeća,
„Ako vidi ili čuje Ivo,
„On će poznat' cvijet iz bostana,
„Pogubiće i mene i tebe."
Zato Pavle haje i ne haje, 30
No s cvijetom ode u planinu,
I susreta Iva momče mlado,
Ivo pita Orlovića Pavla:
„O Bogu ti, Orloviću Pavle!
„Od kud cvijet iz bostana moga?"
Pavle njemu sve po redu kaže, 35
I dade mu prsten i jabuku:
„Na, Ivane, te pokloni seji,
„Doć' ću, Ivo, sjutra po đevojku."
Primi Ivo, ne reče riječi,
No otide dvoru bijelome. 40
Pred Ivanom ljuba izlazila,
Te mu prima konja i oružje.
Ivan ljubu za sestricu pita:
„Đe je mene moja mila seja?"
Ljuba Ivu ovako govori: 45
„Sestra se je tvoja pomamila,
„Jutros ti je c'jelo jutro bila
„U bostanu s Orlovićem Pavlom,
„Grlili se i izljubili se,
„I dala mu cvijet đelsamina." 50
Udari je Ivo uz obraze,
Dva joj s mjesta pomakao zuba,
U ijedu govorio ljubi:
„Muči, kujo, a ne ljubi moja!"
Pa otide sestri u odaju. 55
Prepade se Ivanova seja,
Od odaje zatvorila vrata,
Al' joj Ivo ispred vrata viče:
„Otvor' vrata, moja mila sejo!"
Seja bratu otvorila vrata; 60
Kad joj viđe lice nagrđeno,
Pitao je, što je i kako je,
A ona je njemu kazivala:
„Nagrdi me moja snaha draga."
Tada Ivan seji govorio: 65
„Ne boj mi se, mila moja sejo!
„Evo tebe prsten i jabuka!
„Vjerio te Orloviću Pavle,
„Eto njega sjutra sa svatima,
„No priprav' se i prigotovi se, 70
„Sejo moja, dobrom srećom bilo!
„Do sada si bila robinjica,
„A od sad ćeš biti gospođica."



Reference uredi

Izvor uredi

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 557-560.