Ženidba Mostaranin Age
Zaprosio Mostaranin Ago
L'jepu seku bega Ljubovića,
Zaprosio, pa je isprosio,
Pa je junak vadu učinio
I ta svadba do petnaest dana, 5
Dok pokupi kićene svatove
I poreže djevojci haljine
I pokuje zlatne prstenove,
Te on ode svom bijelu dvoru.
Knjiga dođe Mostaranin Agi 10
Baš od onog bega Ljubovića.
Govorio beže Ljuboviću:
„Čuješ li me, Mostaranin Ago?
Kad ti pođu kićeni svatovi,
Nemoj vodit Kadre u svatove, 15
U kući mi premnoga mladina."
Mučno bilo Mostaranin Agi,
Dertli hoda po bijelu dvoru.
Pitala ga ostarjela majka:
„Šta je tebi, Mostaranin Ago?" 20
Ago njojzi tiho odgovara:
„Sada meni sitna knjiga dođe:
Kad mi pođu kićeni svatovi,
Da ne vodim Kadre u svatove;
A ja sam se junak zaklinjao, 25
Kad se stanem mlađahan ženiti,
Da mi Kadro ide u svatove
I da bude djever uz djevojku,
Pa ja ne znam što ću i kako ću."
Al mu reče ostarjela majka: 30
„Neka ide Kadro u svatove
I nek' bude djever uz djevojku."
Kad pođoše kićeni svatovi,
S njima ide Kadraga dijete —
Do po jutra l’jepo konja jaše, 35
Od po jutra zaboljelo Kadru.
Kad su došli dvoru Ljubovića,
Sve svatove u vruće ahare,
Jenđibule u vruće odaje,
A Kadragu u bijelu kulu 40
Gdjeno sjedi lijepa djevojka:
Povališe Kadragu dijete.
Kolo kreće na bijeloj kuli
I u kuli trides’ djevojaka.
Sviju ih je Kadro pogledao, 45
A na svome srcu pomislio:
„Rabum bože, kada akšam dođe,
Da ja ljubim trides’ djevojaka!"
Dok evo ti ljube Ljubovića,
Prevezala krmzli aspuliju, 50
Rumenij i nego aspulija;
I vezala 6iser na grlašce,
Bjelje joj je grlo od bisera:
Zasukala uz ruke rukave,
Bjelje su joj ruke neg’ rukavi. 55
I nju mi je Kadro pogledao
Kroza svoje crne trepavice
I na svome srcu pomislio:
„Rabum bože, kada akšam dođe,
Sve na stranu trides’ djevojaka, 60
Da ja ljubim ljubu Ljubovića!"
Ona priđe Kadragi djetetu,
Pa govori ljuba Ljubovića:
„Lijep ti si, Kadraga dijete!"
I gladi ga rukom po obrazu: 65
Da bog dade da preboliš majci!"
Otlen ode niz bijelu kulu
I postavlja gospodsku večeru,
Večeraše i akšam klanjaše
I djevojci knicu učiniše. 70
Sve se smiri po bijelu dvoru,
Ali leže ljuba Ljubovića
Baš kod onog Kadrage djeteta...
Kad u jutru jutro osvanulo,
Podranio bego Ljuboviću, 75
Pa da vidi bego Ljuboviću
Gdje li mu je ljuba prenoćila.
Kad je bio u po merdevina,
Susrete ga nevjernica ljuba.
Al joj reče beže Ljuboviću: 80
„Kamo tebi biser sa grlašca?"
Ona njemu tiho odgovara:
„Svezala ga tvojoj miloj seki,
Da se čude mostarske djevojke."
Nuto sestre bega Ljubovića, 85
Na grlašcu ni bisera nema!
Al joj reče beže Ljuboviću:
„Gdje si, ljubo, noćcu prenoćila?"
Ona njemu tiho odgovara:
„Ja sam išla u bašču zelenu, 90
Te trgala ružicu rumenu."
Opet reče beže Ljuboviću:
„Što su tebi oči pomućene?"
Al mu ljuba tiho odgovara:
„Ja sam noćas u mutvaku bila, 95
Pa sam svoje oči nadimila."
Pa prodrije beže Ljuboviću
I on ode u šikli odaju,
Gdjeno mu je prenoćila ljuba,
Al mu ljuba noćcu prenoćila 100
Sa onijem Kadragom djetetom.
Pa se brže natrag povratio,
Svojoj ljubi tiho govorio:
„Što to radiš, da od boga nađeš?"
Ona šuti, ništa ne govori. 105
Skočili se svati opremati,
Svaki svoga konja opremaše,
A Kadraga sebi i djevojci.
Kod njeg' stoji ljuba Ljubovića,
Kod njeg' stoji, a njemu govori: 110
„Zar ćeš mene Kadro ostaviti?"
Kadraga je njojzi govorio:
"Ja ću tebe sada ostaviti,
A tebe ću tiho svjetovati:
„Nemoj s begom po dvoru hoditi, 115
Kad ushođiš nemoj govoriti,
Nemoj s njime u ložnicu leći;
Nek te pušća, ja ću te vjenčati."
Pa odoše kićeni svatovi.
Ja da vidiš bega Ljubovića, 120
On ti svoju ljubu dozivaše,
Ona njemu neće govoriti,
Neće s njime po dvoru hoditi,
Neće s njime u ložnicu leći.
Kad utuži begu Ljuboviću, 125
A on ode sudu i kadiji,
Pa on pušća nevjernicu ljubu.
Tu bijaše Kadraga dijete,
Oni pušća, a ovi je vjenča
I on uze ljubu Ljubovića, 130
Odvede je bijelu Mostaru.