Ženidba Kraljevića Marka (Brastvo)

* * *


Ženidba Kraljevića Marka

Ženio se Kraljeviću Marko.
Tri dni hoda preko polja ravna
A četiri preko gore čarne,
Ženio se i oženio se.
Pa on kupi kićene svatove, 5
Pa on ide po l’jepu djevojku,
I on ide preko gore crne,
Kada doš’o na sred gore crne,
Sretao ga Maleta hajduče,
Sretao ga, pa mu govorio: 10
„Oj Boga ti, Kraljeviću Marko!
Il’ ti svoje ljube ne provesti,
Il’ ti svoje glave ne pronesti."
Nujan, tužan Kraljeviću Marko,
Kada doš’o pred bijele dvore, 15
Izlazila lijepa djevojka,
Izlazila, pa je govorila:
„Što si tužan, Kraljeviću Marko?
Il’ ti se je konjic obolio?
Ili ti je na umoru majka? 20
Ili ti je blago malaksalo?"
Al’ govori Kraljeviću Marko:
„Niti mi se konjic obolio,
Niti mi je na umoru majka,
Niti mi je ponestalo blaga, 25
Kad sam doš'o na sred gore crne,
Sretao me Maleta hajduče,
Sretao me pa mi govorio:
„Oj Bota ti Kraljeviću Marko,
Il’ ti svoje ljube ne provesti, 30
Ili svoje glave ne pronesti."
Al’ govori lijepa djevojka:
„Ne boj mi se, Kraljeviću Marko,
Daj ti meni svoje odijelo,
I daj meni svoga konja šarca, 35
I daj meni svoju sablju britku,
Kako ću ti dvore poznavati?"
— „Lako ćeš mi dvore poznavati,
Pred kućom mi jablan drvo raste,
Pod jablanom divno kolo igra.“ 40
„Kako ću ti seju noznavati?"
— Lako ćeš mi seju poznavati.
Visinom je kolo nadvisila,
A ljepotom kolo nadičila".
Ona ide preko gore crne, 45
Kano zv'jezda preko neba sjajna.
Sretao ju Maleta hajduče.
Ona njemu Boga nazivala —
„Zdravo bio neznana delio!
Jes’ vidio Markovih svatova?" 50
— „Nujan tužan Kraljeviću Marko,
Nujan tužan ne vodi djevojke."
Ciknu, vrisnu Maleta hajduče:
„Hvala Bogu i nedjelji mladoj,
Kad se mene pobojava Marko!“ 55
Lako ljuba dvore poznavala,
Kad je došla dvoru bijelome,
Sveza konja Kraljevića ljuba,
Pa se hvata do Markove seje.
Malo seja u kolu zaigra, 60
Pa se ona ispred nje ispusti,
Pa mi ode staroj miloj majci:
„Da ti znadeš moja mila majko!
Kaki s’ junak do mene fatio,
Konjic mu je k’o u našeg Marka, 65
Odijelo k’o u našeg Marka,
Britka sablja k’o u našeg Marka,
Ako b’ mene zaprosio, majko,
Za njeg’ dajme moja mila majko“.
Al’ besjedi stara mila majka: 70
„Ne budali, moja ćeri draga,
Ono j’ valjda ljuba našeg Marka.


Reference

Izvor

  • Nekoliko srpskih narodnih pesama iz Slavonije, (okoline Požeške), iz velike zbirke, koju je skupio Milan Obradović, Srbin,Slavonac, Brastvo, knjiga V, 1892 god., str. 109-112.