5
Ženidba Dimitrija Jakšića
(Iz Sarajeva)
Dvorbu dvori Jakšić Dimitrije
U đidije bana Madžarina,
Dvorio ga devet godinica.
On ne dvori bana Madžarina,
Da izdvori konja ni oružje,
Već ga dvori Jakšić Dimitrije,
Da izdvori Janju mjezinicu;
Al' Janjicu ni viđet” ne može,
A kamoli da curu izdvori,
Pa se junak s toga razbolio
Od glavice, ali navalice.
Jedno jutro bane uranio,
Hoće bane u lov u planinu,
Pa dozivlje Jakšić Dimitriju:
„Čuješ li me, Jakšić Dimitrije!
„Hoćemo li u lov u planinu?“
A veli mu Jakšić Dimitrije:
„Prođi me se bane Madžarine,
„Nešto sam se, bane, razbolio,
„More biti ni preboljet0 ne ću.“
A da vidiš bana Madžarina,
On dozivlje Kumriju robinju:
„Čuješ li me, Kumrijo robinjo!
„Ti ponesi svakijeh ponuda
„I ponudi Jakšić Dimitriju.“
Ode bane u lov u planinu,
A da vidiš Kumrije robinje,
Ona uze svakijeh ponuda,
Te ih nosi Jakšić Dimitriji.
A veli joj Jakšić Dimitrije:
„Čuješ li me, Kumrijo robinjo!
„Bih li se ja u te pouzdao,
„Da ja vidim Janju mjezinicu?“
„Kad večeras tavna noćca dođe,
„Te ponesem večeru Janjici
„I otvorim vrata devetera
„I desetu bravu dubrovačku,
„A ti onda za mnom zapristani,
„Pa ti stani za vratima zlatnim,
„Tu ćeš viđet' što vidio nisi,
„Krasnu curu kako jarko sunce.“
Jedva čeka Jakšić Dimitrije,
Kad će njemu tavna noćca doći.
Sunce zađe, tavna noćca dođe,
A da vidiš Kumrije robinje,
Stade nosit' gospodsku večeru
U odaju Janji mjezinici,
Za njom ide Jakšić Dimitrija.
Otvoriše vrata devetera
I desetu bravu dubrovačku.
A da vidiš Jakšić Dimitrije
Na Janju je ršum učinio,
A Janja ga na nogam' dočeka,
Do po noći jesu se rvali;
Dimitriji Janja dotužila,
Gotova ga Janja oboriti.
A veli joj Jakšić Dimitrija:
„Bježi Janjo, na zlo udarila!
„Eto ide bane Madžarine,
„Hoće ubit' i mene i tebe.“
Dok se stade Janja obzirati,
Oklen ide bane Madžarine,
A da vidiš Jakšić Dimitrije,
Manu s njome s desna na lijevo,
Te obori Janju mjezinicu,
Obori je u meka dušeka,
Ljubio je dok nije svanulo.
A kad svanu i ogranu sunce,
A da vidiš Jakšić Dimitrije,
On uteče svom bijelu dvoru;
Ali vr'jeme za dugo ne bilo,
Dok eto ti bana Madžarina,
Pa on pita svoje šćerce Janje:
„Đe je tebi Jakšić Dimitrije?“
Ona njemu po istini kaže.
Kad to začu bane Madžarine,
Od zemlje je na noge skočio,
Pa uzima divit i hartije,
Te nakiti knjigu parovitu,
Pa je šalje Jakšić Dimitriji,
„O đidijo, Jakšić Dimitrije!
„Kupi svate, hajde po đevojku.“
To začula lijepa đevojka,
Pa i ona knjigu napisala,
I posla je Jakšić Dimitriji,
Ovako mu knjigu nakitila:
„Čuješ li me, Jakšić Dimitrije!
„Vodi svata koliko ti drago,
„Al' ne vodi dva mlada đevera,
„Dva Jakšića, dva brata rođena,
„Jer je babo srca osvetljiva,
„Pa ti braću more pogubiti.“
Kad to začu Jakšić Dimitrije
Od zemlje je na noge skočio,
Te pokupi kitu i svatove,
Dva đevera dva Jakšića mlada.
Digoše se vita i svatovi
I dođoše u zemlju Madžarsku
A do kule bana Madžarina,
Lijepo ih bane dočekao,
Vodi konje u tople podrume
A svatove na bijelu kulu.
Tu su svati konak učinili.
Kad je bilo noći u po noći,
Išće bane dva Jakšića mlada,
Dva đevera lijepoj đevojci;
Dadoše mu dva Jakšića mlada.
Kad Jakšiće bane dobavio,
On ih nabi na gvozdene ražnje,
Te ih peče među vatram živim“,
A kada ih bane ispekao,
On nareza na pljatove mesa
I utoči u šiše rakije,
Te on nosi na bijelu kulu.
Njima toči bistricu rakiju,
A mezeti pečenijem mesom
Đeverova mladijeh Jakšića,
Neko voli dobre ovnovine,
Neko voli bistrice rakije.
Tako bane počasti svatove,
Al' ne može Kraljevića Marka,
Već je Marko svatim besjedio:
„Jadna ti vam taka ovnovina,
„Nema ovđe mesa ovnujskoga,
„Već je meso mladih đeverova.“
Kad to čuše kita i svatovi,
Sve pobježe kuda koji može;
Al' ne bježi Kraljeviću Marko,
Već ostade u banovu dvoru,
Da mu plati trošak za svatove:
Dokopa se bana Madžarina,
Saveza mu ruke naopako,
Uhvati mu dva blizanca sina,
Te ih nabi na gvozdene ražnje,
Ispeče ih među vatram živim“,
Odnese ih banu Madžarinu:
„Jedi Bane ovnujskoga mesa!“
Ban bi jeo mesa od svatova,
Al' ne more od svojih sinova,
Jer mu ne će niz grlo da ide.
Kad to viđe Kraljeviću Marko
On uzima nadžak od čelika,
Te on banu silom tura meso,
Dok na Marku sablja zaigrala,
Trže sablju Kraljeviću Marko,
Skide banu sa ramena glavu,
Pa iskupi kićene svatove,
I odvede Janju mjezinicu
Za ljubovcu Jakšić Dimitriji.
Lijep porod s njome izrodio:
Dvije šćeri i četiri sina.
