Ženidba Grbljičića Zana

Od kako je Kotor nastanuo,
Nije ljepši cvijet procaptio,
Ni ružica proljetna danica,
Što đevojka divna Marijana,
Mila šćerca Grgurine bana.
U dobru je porasla đevojka,
Jedinita u oca đevojka,
Svakojake škole naučila,
Za udaju narasla đevojka.
Nju mi prose mlogi prosioci,
Od Kotora bani i vlasteli,
A od Boke morski kapetani,
Al’ đevojka silna i bijesna,
Po izboru izbira delije,
Ne izbira mlada po bogastvu
Ni po rodu divnu i gospocku,
Nego bira valjana junaka,
Koji snage i ljepote ima,
Koji nosi svijetlo oružje.
Kako koji prosac dolazaše,
Ban ga oće, a đevojka neće.
To začuo Grbljičiću Zano
Od prostrana Grblja pitomoga,
Obuče se što moga nalješe,
Divan junak, a ođelo divno,
Za pojasom svijetlo oružje,
A u ruke čibuk carigradski,
U čibuku bokin od Misira,
Vas od ambra i suvoga zlata,
Mrke svoje zasukao brke,
Sjaju mu se toke kroz brkove,
Ode pravo u Kotoru gradu.
U banove dvore ulazio,
I banu se poklonio divno,
Ovako mu riječ progovara:
"Ja sam čuo, naš čestiti bane,
"Da ti imaš šćercu na udaju,
"A ja nasto junak na ženidbu.
"Oli mi je, bane, pokloniti?"
Onda Zanu bane govorio:
"Čuješ li me, kneže Grbljičiću,
"Istina je što ti ljudi kažu,
"Al’ je moja ćerka samovoljna,
"Ne boji se nikoga do Boga,
"Mlogi su je prosci zaprosili,
"Al’ svakome naodila manu,
"Pak se bojim i strašim se voma,
"Da i tebe danas ne zabavi,
"Mene tebe na vjeki omrazi.
"A sada ćeš očima viđeti." -
"Šćeri moja, mila Marijano,
"Evo tebe valjana junaka,
"Što te traži za vjernu ljubovcu."
Evo Mare, lijepe đevojke,
Ah kakva je, tri je jada bilo!
Na Maru je čudno odijelo,
Sva u svili trepti i u zlato,
Za njom sluge strahom pristajahu,
Te joj nose skute i rukave,
Zastiđe se Grbljičiću Zano
Od ljepote kakva je đevojka,
I od one velje gospoštine.
Kada viđe mlada Marijana,
Đe se nađe, onđe stade stadom:
"Evo, reče, za mene junaka."
Dade bane ne reče riječi.
Zane skiga burme pozlaćene,
I zaruči ljepotu đevojku.
Na brzo je svadbu uglavio:
Ova svadba do mjeseca dana.
Otolen se kneže podigao,
Kad je svome Grblju dolazio,
Te sakupi prve i izbrane,
Grbljanima redom kazivaše
Da mu bane pokloni đevojku,
I kako je svadbu uglavio.
Na čestito svak mu dolazio,
Svakom Zano dava piti vina.
To stajalo nekoliko dana,
To začula vlastela kotorska,
I pomorski neki kapetani,
U Kotoru vijeć učiniše
Da kad Zano dođe po đevojku,
Da mu otmu curu na sramotu,
I u dvoru kad bi uljegao
Za trpezom sa svim svatovima,
Da ih muče na pitanja teška,
I zastide pred Kotoranima,
Ne bi li im naodili mane,
Bez đevojke Grblju odaslali.
Tajno rade, a vjeru zadaju,
Jedan drugog prevarit’ da neće.
To obazna mlada Marijana,
Te je brzo knjigu nakitila,
Te je šalje Grblju prostranome
A na ruke Grbljičiću Zanu:
"Vjereniče, moj nesuđeniče,
"Prosci su se moji sastavili,
"Kada dođeš svatovima za me,
"Da te u grad nagnu prevariti,
"Zborit’ s tobom grčki i latinski,
"Napit’ vina trideset zdravica,
"Tri megdana čekaju te spravna.
"Valja s Grkom grčki govoriti,
"Trides čaša otpiti zdravica.
"No dovedi Grčića Manojla,
"Ako bude grčki govoriti,
"A latinski ja ću govoriti,
"I dovedi Pijavicu Đura,
"Ako bude ispijati vino;
"I dovedi valjana junaka,
"Ako bude izić’ na megdanu."
Kada Zanu knjiga dolazila,
Svoj trojici knjige opravio,
U knjizi ih Zano pozdravljaše,
Pobratimstvo njima obećava.
Stade kupit’ kićene svatove:
Od Perasta do dva Bujovića,
A od Risna Ćelović-serdara,
Od Novoga do dva Carevića,
Od Luštice dva Palandičića,
Od Krtola do dva Starčevića,
Od Prčanja do dva Lukovića,
Od Dobrote dva Perinovića,
Kuma kumi Pivljanina Baja.
Kad junaci glase razumješe,
Svaki hita, a za Zana pita,
Ubrzo se svati sakupiše.
Divno ih je Zano pričekao,
Piju vino, razgovaraju se,
Pred njim’ Zano knjige proučio,
Što mu piše lijepa đevojka.
To začuo Grčiću Manojlo,
I začuo pijavica Đuro,
I začuo Pivljanine Bajo,
Pak su Zanu bili besjedili:
"Mi ajdemo, časni domaćine,
"Tamo ćemo lako učiniti."
Tader kneže riječ progovori:
"Čuvajmo se moja braćo draga,
"Mi nemojmo obraz ocrniti,
"Latini su mudre varalice,
"Pa se bojim goleme sramote."
Otolen se svati podigoše,
Pjevajući, iz pušak’ mećući.
Kad su došli do blizu Kotora,
Pred Kotor se svati ustaviše,
Reče riječ Grbljičiću Zano:
"Braćo svati, da se poslušamo,
"Ako bude grčki govoriti,
"Govoriće Grčiću Manojlo,
"Ako bude vino napijati,
"Napijaće Pijavica Đuro,
"Ako bude na megdan izići,
"Nemoj braćo na žao da bude,
"Ja ću izić’ na megdan junački,
"Ako bude zdravice napijat’,
"Nek napija Ćelović serdare,
"Ako bude mudro govoriti,
"Neka zbore do dva Lukovića
"Ako stanu cekina tražiti,
"Neka plate dva Perinovića,
"Ako bude mudre učit’ škole,
"Nek se zovu do dva Bujovića,
"Ako stanu običaj vaditi,
"Nek nas brane do dva Carevića,
"Ako bude što teško dizati,
"Neka dižu dva Palandičića,
"Ako bude kolje preskakati,
"Nek preskaču do dva Starčevića,
"A latinski zboriće đevojka."
To rekoše, u grad uljegoše,
Divno ih je bane dočekao,
Za punanom sofrom postavio,
Za trpezom svake đakonije,
Kao ’no ti u gospodičića,
Posjedaše kićeni svatovi.
Obziru se tamo i ovamo,
Oko njih su mnogi nastojnici
Oružani i naćordisani,
Na svatove poprijeko glede,
Te svatove redom prebrojiše:
Osamdeset i devet svatova
Devedeset nek bude đevojka.
Gledaju ih od doma svatovi,
Da kidišu, kidisat’ ne smiju,
Da ćeraju, ćerati ne mogu,
Da ih pred grad đe gođ dočekaju,
Čekali bi, al’ se prepanuli.
Tadar reče jedan od vlastela,
Grčki zove mladoženju Zana.
Zano muči, a zbori Manojlo,
I prva se šala zametnula.
Tad iziđe jedan od Latina,
Nosi bardak u obadv’je ruke,
U njim vina trideset konata,
Te napija Grbljičiću Zanu:
"Zdrav u glavu, mladi mladoženja!"
Popi bardak, pa opet napunja,
I pruži ga mladoženji Zanu,
Zano pruži da bi prifatio,
Al’ doskoči Pijavica Đura:
"Potpi, bane, jer sam ožednjeo.
"Bog ubio bana tasta tvoga,
"Koji nema povišije čaša."
Prignu Đuro pravi pijavica,
Dok je bardak prazan izvrnuo.
Kada viđe Grgurine bane,
On zakumi od doma svatove,
Da već dalje ne zameću mutnje.
Onda reče stari svat od svata:
"Grgurine, od Kotora bane,
"Ako misliš davati đevojku,
"Izvodi je, i iznosi dare."
Eto bana, ne bi nikoliko,
Izvede im mladu Marijanu,
Sva kamara na sve strane sinu,
Zasjaše se zlato i prstenje,
Darova je mladim đeverima,
A svatove što je za kojega.
Otolen se svati podigoše,
I s banom se divno ižljubiše,
Doma idu tanko pop’jevaju,
Puškam’ meću, a barjacim’ viju,
Kad dođoše pred bijelom crkvom,
Pred bijelom crkvom svetom Petkom,
Tu se vjenča Zano s Marijanom,
Drža svate za neđelju dana.
Kad neđelja puna napuni se,
Svaki zdravo svome dvoru pođe.