Ženidba Đurđa Čarnojevića

Ljuto tuži Đurađ Čarnojević
U Mlijetku gradu Latinskome
U tavnici kralja Latinskoga.
Bogom brati Đurađ Čarnojević,
Bogom brati tavničare mlade:
"Bogom braćo, mladi tavničari!
"Ostav'te mi na tavnici pendžer,
"Da ja gledim uz Mletke niz Mletke,
"Ne bi l' koga opazio svoga."
Tavničari za Boga primiše,
Ostaviše na tavnici pendžer.
Đurađ gleda uz Mletke niz Mletke,
Od svog nikog opazit' ne može,
Već opazi Bogom pobratima,
Pobratima Dojčevića Vuka,
Pa besedi Đurađ Čarnojević.
"Pobratime, Dojčeviću Vuče!
"Brže li me, brate, zaboravi,
"I leb i so pod noge pogazi!"
Al' besedi Dojčeviću Vuče!
"Pobratime, Čarnojević-Đurđu!
"Nisam tebe ja zaboravio,
"Ni leb i so pod noge zgazio:
"Evo danas ceo mesec dana,
"Kako stojim na kraljevi vrati,
"Te se molim kralju Latinskome,
"Da bi li te pustio za blago;
"Ali ne će Latini za blago,
"Veće ištu, što su i iskali,
"Ištu, brate, do tri dobra tvoja:
"Prvo dobro na moru Solilo,
"Drugo dobro beo grad Skatara,
"Treće dobro tanana žerava."
Kad to čuo Đurađ Čarnojević,
On besedi pobratimu svome:
"Pobratime, Dojčeviću Vuče!
"Idi, brate, Mletku na čaršiju,
"Donesi mi tri lista artije,
"Da ja pišem do tri sitne knjige,
"Da i šaljem Ivi bracu mome
"Sedam dana preko mora sinja:
"Ako može dobra pregoreti,
"Tako ć' brata očima viditi."
Ode Vuče Mletku na čaršiju,
I donese tri lista artije,
Pa i daje Čarnojević-Đurđu.
Đurađ piše do tri sitne knjige,
Ne piše i samim murećepom,
Veće meša s krvcom od obraza;
Dok tri sitne knjige napisao,
Na obrazu ranu otvorio.
Dade knjige Dojčeviću Vuku:
"Nosi, brate, do tri sitne knjige,
"Nosi, brate, Ivi bracu mome:
"Ako može dobra pregoreti,
"Tako ć' brata očima viditi."
Vuk odnese do tri sitne knjige
Sedam dana preko mora sinja,
Pa i dade Čarnojević-Ivi.
Kada Iva prvu knjigu razvi,
Al' besedi Čarnojević Iva:
"Oj Skatare, moj bijeli grade!
"Ti živijem ognjem izgoreo!
"Ta i ti li mome bracu dođe,
"Mome bracu a u dugovanje?"
Kada Iva drugu knjigu razvi,
Al' besedi Čarnojević Iva:
"Oj Solilo, moj bijeli grade!
"Ta i ti se, grade, oborio,
"I s tobom se more osolilo!
"Ta i ti li mome bracu dođe,
"Mome bracu a u dugovanje?"
Kada Iva treću knjigu razvi,
Al' besedi Čarnojević Iva:
"Dobro moje, tanani žerave!
"I ti Turske ne minuo ruke!
"Ta i ti li mome bracu dođe,
"Mome bracu a u dugovanje?
"Vera moja! žaliti vas ne ću:
"Volim brata, nego i gradove,
"Neg' i tebe, tanani žerave."
Pake đipi Ivan Čarnojević,
Te osedla tanana žerava,
Srebrnim ga sedlom osedlao,
A od zlata uzdom zauzdao,
Popregnu ga od srebra kolanom;
Pa on izvi od zlata ratove,
A i kralju od zlata kolače,
Pa žeravu o kaš obesio,
I dva ključa od dva bela grada,
Od Skatara a i od Solila;
I dade mu tri stotin' dukata,
Al' ne dade tananog žerava;
I dade mu trista pratilaca,
Pratiše ga do njini Solila.