Aleksa Šantić

Gvozdenijeh vrata razbili smo brave
I pobili barjak na bedeme strme!
Po volji Alaha, jutros, mrki lave,
Vrhovi Lovćena pobjedama grme.

Ne strijeljaj okom i zube ne krši -
Ko junački pada nigda pao nije!
A znaš, i nas ovi rađali su krši:
Po baštama Skadra, gdje naranča zrije,

Kraljice su naše šuštale u svili.
Pašo, mi smo gradu neimari bili -
Još Jezero pamti i Bojana čista,

Gdje je Gojko utve lakokrile gađ'o.
Ovdje Balša svoje sokole je rađ'o -
Ovdje nek' mu s nova grb stari zablista!

Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom: