Ero kupio slaninu u Bošnjaka

Što si namislio uradi, ali pomisli na pošljedak

          Došao Ero sa nekolko svoje čeljadi u Bosnu da prezimi. Pridvori se kod nekakva bogata seljaka da zimu provede i da mu radi. Kad nastade proljeće, a Ero hoće u svoj vilajet. On opazi u svoga gazde nekolke krpe slanine na tavanu, pa smisli da mu što izmakne. Zaište u gazde da mu proda bar dvije krpe. Bošnjo jedva dočeka, skine dvije krpe i lasno se pogode. Sad Ero veli da nema para, a Bošnjo brez para ne da ni iomaknuti. Nijesu znaln šta će činiti, pa Ero reče: „Sad znam, kako ćemo oba biti namireii. Ja ću ovu jednu krpu ponijeti, a tebi nek stoji druga u reumu[1], dok ti pare ne donesem.“ Bošnjo pristade drage volje na to, uzme onu jednu krpu natrag u zalog, a Ero drugu odnese bez pare i dinara. Kako kazuju, još se nijesu namirili.

Pribilježio
N. N.Hercegovac

Reference

uredi
  1. U zalogu

Izvor

uredi
  • Bosanska vila, godina I, broj 11, Sarajevo, 1. juna 1886, str. 172.