Ero i kadija
Čuvao Ero kadijina goveda, pa imao i svoju jednu kravu, te išla s kadijinim govedima. Jedanput se dogodi te se pobode kadijina krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijinu na mjestu. Onda Ero brže-bolje otrči kadiji: "Čestiti efendija, tvoja krava ubola moju kravu!" "Pa ko je kriv, more! Je li je ko naćerao!", pita kadija. "Nije niko", odgovara Ero, "nego se pobole same!" "E, vala more, marvi nema suda!" Onda Ero: "Ama čuješ li ti, efendija, što ja kažem: moja krava ubola tvoju kravu!" "A, a, more! Stani dok pogledam u ćitap", reče kadija, pa segne rukom da dovati ćitap, a Ero te za ruku: "Nećeš, Bog i Božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj kravi u ćitap, e vala nećeš ni svojoj!"
Izvor
uredi- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 305.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|