Ero i Turčin
Orao Turčin ralicom po strani iznad nekake ćuprije, a Ero putem ćerao nekoliko konja natovarenih. Kad se Ero prikuči blizu, onda Turčin stane vikati: "Ća šaronja, ća! I ti imaš pamet, a Ero je nema." U tom Ero dođe na ćupriju, pa naćera konje preko ćuprije, a njega stane pomaganja: "Jaoj mene do Boga miloga! Što ću sad?" A Turčin, kad to čuje, brže bolje ustavi volove, pa strči k njemu: "Šta je more Ero? Šta je?" – "Oj mene do Boga miloga! Eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom." – "Ajde more i ti za konjma." – "Ne smijem, gospodaru, Bog i Božja vjera, ja tuda za život preći." – "De ajde more ne luduj, kako ne smiješ preći preko ćuprije, kuda ide svijet i konji natovareni prelaze." – Aja! Ero neće nipošto, nego jednako jauče i leleče. Onda Turčin: "Ajde more šta ćeš dati, da te prenesem ja na leđima?" – "A što išteš, gospodaru?" "Daćeš mi dvanaest perpera." – "Ajde de!" – Uprti Turčin Eru, te prenese preko ćuprije, a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: "Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Božja vjera!" A Turčin: "Kako nemaš, more, ana seni sitim! Zašto lažeš? Odi opet na leđa." Ero uzjaše opet Turčina, te ga još jednom prejaše preko ćuprije; pa ga onda zbaci Turčin na zemlju: "Ete, kurvo! Crkni tu, kad nemaš čim da platiš," pa onda otide svojijem volovima i počne opet orati; a Ero onda skoči pa preko ćuprije: "Ej Turčine! Gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaha dvaput preko ćuprije."
Izvor
uredi- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 304–305.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|