Djevojka prosta od uroka
Ženi majka Sina Radivoja,
Iz daleke zemlje iz Bugarske,
Sa lijepom Bugarkom djevojkom.
Ona sprema od zlata prstena,
I uz prsten od zlata jabuku, 5
Uz jabuku hiljadu dukata.
Majka prosi lijepu djevojku,
Majka prosi, a djevojku daju;
Pa je majka sinu govorila:
„O moj sine, dragi Radivoje, 10
„Hoćeš, sine, kupiti svatove,
„Po djevojku da idu lijepu?“
Al' govori mlađan Radivoje:
„Moja majko, draga dušo moja,
„Tvoja volja, tvoje besjeđenje, 15
„Besjed, majko, ja ću te slušati!“
Pa on ljubi svoju milu majku,
On je ljubi u desnicu ruku.
Majka kupi kićene svatove,
Trista svata po izbor junaka, 20
Sve junaka mlada neženjena.
I odoše svati po djevojku.
Zdravo svati prešli Bosnu ravnu,
Ravnu Bosnu i Staru Srbiju;
Pa dođoše u zemlju Bugarsku, 25
I dođoše djevojačkom dvoru;
Izlazila djevojačka majka,
I lijepo svate dočekala:
Svate vodi na čardake gornje,
Hitre konje u podrume donje. 30
I častila kićene svatove
Sedam dana, brate, bez prestanka,
Kada osmi danak osvanuo,
Izlazila lijepa djevojka,
Iznosila trista boščaluka, 35
Darivala svate neženjene.
U tom dođe ostarjela majka,
Pa govori ostarjela majka:
„Hoj djeveri, o, gospodičići,
„Čuvajte mi jedinicu šćercu, 40
„Ja sam jadna devet ih imala,
„Sve devet ih lijepo udala,
„I od dvora moga opremila,
„A u dvore dragog ne dođoše,
„Jer su mlade vrlo uročljive, 45
„Od uroka zaboli ih glava,
„Pa u putu umru od uroka.“
Zdravo svati djevojku vodili,
I kroz goru staru provađali,
Kad su bili gori na izmaku, 50
Bjela vila svate dovikuje:
„Čujete l' me, momci neženjeni!
„Ja sam mlada vila zagorkinja,
„Vod'te mladu, sretna će vam biti,
„Jer je mlada srca milostivna: 55
„Sirotinji mnogoj je djelila,
„Svako jutro Bogu se molila,
„A nije je njena majka klela,
„Kao što je klela njene seke.
„Sve sam njene seke ustrjelila, 60
„Zlatnom strjelom kroz zlatno prstenje,
„A nju ću vam mladu pokloniti!“
Kad to čuli kićeni svatovi
Od radosti kolo uhvatili,
Usred šume glasno zapjevali: 65
„Hvala Bogu i Bogorodici,
„I božijoj pravdi i milosti!“
Pa su dobre konje pojahali,
Te odoše bijelim dvorima,
Dvorovima mlada Radivoja. 70
Izlazio pred njih Radivoje,
Izlazio na debelu vrancu,
Pa je njima tiho govorio:
„Hvala vama, gospodo svatovi,
„Koji meni vodite djevojku, 75
„Ne djevojku, nego gorsku vilu,
„A ljepša je i od gorske vile!“
A svatovi njemu kazivali
Šta su čuli od zagorke vile.
Kad sve čuo mlađan Radivoje, 80
Govorio ostarjeloj majci:
„Hvala Bogu i Bogorodici!
„Djevojka nam zdravo dvoru dođe,
„Imala je do devet sestrica,
„Sve ih devet vila ustrijeli, 85
„Nju je meni vila poklonila,
„Poklonila, jer je moja draga
„Vrlo dobra i srca milosna:
„Bogu s moli, a dobro govori,
„I nije je njena majka klela.“ 90
Pa dobavi do trideset brava,
Sve ih zakla na pragu kućnjemu,
Dijeli ih goloj sirotinji,
A za zdravlje svoje mile mlade. —
I vjenča je sebi za ljubavcu; 95
I lijep mu porod izrodila:
Dvije šćeri i četiri sina.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
