DEVOJKA I LjUBIČICE
Na travici proljetnoj
Uz bus ljubičica
Zamišljena ležaše
Krasna djevojčica.
Pirnu vjetric, zaljulja
Lako ljubičice,
I otetim mirisom
Zaspe d'jevi lice.
Ona na njih pogleda
Pa žalosno reče:
Mi, o nježna .Bubice,
Jednake smo sreće:
Kao i ja ljubiš ti,'
Moj je stid k'o tvoj,
Obraz ti je okrenut
K zemlji ka' i moj.
Kad vjetarac pirne ti
Zatrepćeš ti sva.
Tak' mimo me prođe l' on,
Tak' trepćem i ja.
Mal' po malo t' otima
Lahor slatki vonj,
K'o što duhu mojemu
Ote pokoj on.
U to vjetric nestašno
Opet zaromoni,
Dune jače dvaput, tri,
Te ljubice slomi.
Usta djeva, pobježe
Otud kan' od vatre,
Veleć: da l' će momak moj
I mene da satre?
