Djevojka i ruža
| Djevojka i ruža Pisac: Jovan Ilić |
Djevojka i ruža
Divno ruža napupila,
Sred baštice, kraj potoka,
Tu dolazi mlada moma,
Pak je ruži besjedila:
»O ružice, rajsko cv'jeće!
Lijepa si, rumena si
Kano osmej rujne zore,
Ko anđela lijep pogled;
Još da nije trna tvoga!«
To izreče moma mlada,
Pa uzede oštar nožić,
Te posječe ruži trnje,
Uvenu joj cv'jetak mili!
Progovara djevojčica:
»Aoh ružo, dobro moje,
Aoh glavo, tugo moja,
Na što tebi pamet tvoja,
Jer voljede bodlje c'jepat,
No mirisat divnu ružu?«
Miris ruže lak je lahor,
Što s' u vedro nebo diže!
Ko će kvarit red prirode,
Ko l' nametat okov duhu?
Napomene uredi
- Ova pesma izdata u: Podunavka 1848, br. 9 ; Pjesme 1854; II rukopns.
Izvori uredi
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 43 - 44 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|