Djevojka i more

Djevojka i more Pisac: Jovan Sundečić

* * *

        Djevojka i more

Sjedila je kraj mora djevojka,
Suze lila, proz plač besjedila:
„Sinje more, ne bilo mi slano,
Ne rađalo ribom ni koralom,
Dok mi moga ne vratilo vojna! —"
More hukom djevi odgovara:
„„Ne kuni me, zlaćeno djevojče,
Neg' ti kuni istog vojna svoga ...
Vojno ti je nevjerom postao:
Obljubio tanku prekomorku,
Vitka stasa a daleka glasa;
Tebe mladu više i ne sn'jeva. —""
Kad to čula gizdava djevojka,
Suze proli pa ovako zbori:
„Ljubi, dragi, koga ti je drago;
Ljubi, dragi, ti se doljubio! ...
Ne će tebi prekomorka biti,
No udesom nametnuta ljuba:
Ja bi t' bila i ljuba i vila;
Puna žara i zamamna čara;
Puna vjere, — tvoja sva do zere". —

---

Izvori

• Jovan Sundečić: Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1889, strana 7.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sundečić, umro 1900, pre 124 godine.