* * *
Djevojka i konj momački
Gdjeno sinoć na konaku bjesmo,
Gospodsku ti večer' večerasmo!
Lijepu ti djevojku vidjesmo!
Za glavom joj od bisera lale.
Ja joj dadoh konja provađati, 5
Ona konju tiho govoraše:
„Oj dorate grive pozlaćene!
„Je li ti se gospodar ženio?"
Konjic njojzi vriskom odgovara:
„Oj Boga mi, lijepa djevojko! 10
„Nije mi se gospodar ženio,
„Nego misli tobom o jeseni,
„O jeseni, koja prva dođe."
Tad' djevojka doru govoraše:
„Da ja znadem da je to istina 15
„Ja bih moje pavte raskovala,
„Pa bih tvoju uzdu okovala,
„U čisto bih srebro okovala,
„A đerdanom mojim pozlatila."
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 314-315.