Druga pjesma o Prkosu
Kad ustaše Kordun porobiše,
Porobiše, vatrom popališe,
Mnogo raje u grob otpratiše.
Gori Kordun i Banija cijela,
Bježi raja gola, ogladšela, 5
Po sn’jegu se svuda raspršila.
Selo Prkos na udaru prvi,
Zaplivalo u vatri i krvi.
Jarko sunce sijati prestade.
Čujte, braćo, naše teške jade! 10
Za tri moja brata partizana
To je, braćo, bila teška rana.
Tu potoci krvi potekoše,
Maje, žene i djecu pobiše,
Zaklaše mi nejakoga sina, 15
Ne bješe mu još ni mjesec dana,
To je braćo ponajteža rana!
Zaklaše mi seku jedinicu
I njezinu od strica sestricu.
Obje bjehu kao ruže b’jele, 20
Mila dika familije cijele.
Ubiše mi i sekina muža,
Divna momka, k’o rumena ruža.
Ko bi, braćo, jade poredao!
Teško može i ko je gledao. 25
Glava buči samo kad se sluša
Jer tu pade dve hiljade duša.
Pokraj Kupe opustiše sela,
Do Bovića pokrajina c’jela,
Od Prkosa pa do Sjeničaka, 30
Dugo Selo gore do Kirina.
Sve što, braćo, srpsko ime nosi,
To fašista od reda pokosi.
U kućama neke sagorio,
Dok je druge na polju pobio. 35
Na stotine živih pokupio,
U Lasinju žive otpremio,
Kraj raspetog Krista provodio.
Na križanju kraj Lasinje grada,
Što tu stoji kao ljudska nada 40
Da narodu kroz vjekove laže
Da spasenjem Isus raspolaže.
Ali oni koji ga slaviše,
Sad od njega kurvu napraviše,
Jer od njega stotinu koraka 45
Leševima napunjena raka.
Gleda Isus raspeti na križu
Đe kolone do te jame stižu,
Đe krvnici ubijaju djecu
Sve u slavu raspetome svecu. 50
A sad čujte, braćo moja mila,
Đe se naša nada nalazila.
To je bila crvena Rusija —
Svih naroda nada najmilija.
I junačka naša Kompartija 55
Koja j’ stare laži sahranila,
Što nas same nije ostavila,
Već je mnogu djecu odgojila,
U nevolji k nama opravila.
Prvi bio Vidović Nikola, 60
Komunista kakvih malo ima;
Nikoliše i Branka i Gojka
Koje jedna othranila dojka;
S njima bješe Kričkoviću Mile
Koji nije odgojen u svili, 65
Već je težak život provodio,
Po zanatu on je pekar bio;
Dva Bućana i Čedo i Mile,
Prkosčanke majke porodile.
I još mnoge što s’ junački bore, 70
Među njima Bulat Teodore
Koj’ je prvi Kupu pregazio,
Na Žumberak pozdrave odnio,
Ustanički plamen potpalio;
Stanojević Dušan koj’ je pao 75
Kad je Kupu prvi preplivao.
Da pomenem još dva siva tića:
Komandanta Simu Vučinića
I junaka Miloša Kljajića,
Koji Kordun svuda proslaviše, 80
Što mu ime slavom ovjenčaše.
Oni prvi puške dohvatiše
I u borbu narod povedoše.
I još mnoge što odgoji borba,
A seljačka othranila torba, 85
Da slobodu od fašista brane,
Svog naroda liječe teške rane.
Sada Kordun diviziju ima
Što zadaje jade dušmanima.
Dok se ona oko Kupe kreće, 90
Kordun Ante više vidjet’ neće,
Al’ će ga se i u snu sjećati,
Krv dječiju u snu će snivati.
Kada padnu fašističke sile,
Pavelića odnijet’ će vile, 95
Nestati će vrzinoga kola,
Naša će se izliječiti bola,
A Prkos će uspomenu dati:
Da s’ fašizam nikad ne povrati!
Planine će naše prolistati, 100
Slobodna će zemlja zapjevati.
Junacima slava što padoše,
Za slobodu živote dadoše!
Slava onim što su žrtve bili
I padoše ni dužni ni krivi! 105
Živila nam slavna Kompartija,
Petokraka što tamu razbija!
Živila nam najmilija nada,
Tito — vođa našije’ naroda,
Koji nas je u borbu vodio, 110
U nevolji uvijek s nama bio!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
