Dragoj!...

Dragoj!...  (1892)  Pisac: Savo St. Račeta

(Po talijanskome).

Ma da u te sažaljenja nema
Ja te tužan ipak ljubit moram;
Sam’ mi reci, pravo, pravo reci;
Otkuda ti vještina tolika...
Nadanjihvat moje muški grudi
Da te ljube silno, neizmjerno...
A ovamo... da ih opet vr’jeđaš?
Ne možeš li nešto otrpjeti;
Ako ljubav u tebi ne živi...
Nemilosna!... zbori samo zbori:
Rašta li me mahom raspaljuješ?!
Povjeri se mom junačkom srcu
Kušaću te da l’ me zbilja ljubiš;
O naplati r’ječi bit’ ne smije
Stvar je moja da se o njoj brinem;
S tvoje strane nagradu ne traži
Želiš li je! nikad mi ne kaži!!

Izvor

1892. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina sedma, broj 10, str. 148.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Savo St. Račeta, umro 1933, pre 91 godina.