* * *
Dragi i Gorinka
Čubar bilje, beru l' te đevojke? —
Zašto mene brat' ne će đevojke,
Kad od mene sva gora miriše,
I po gori stanovno kamenje?
Na kamenu mlado momče stoji, 5
Ono stoji, te godine broji:
"Evo mene dvadeset godina,
"Još 'voliko ženiti se ne ću,
"Dok ne ljubim Gorinku đevojku."
To začula braća Gorinčina, 10
Uvatiše Gorinku đevojku,
Zatvoriše u bijelu kulu.
Boga moli Gorinka đevojka:
"Daj mi, Bože, vjetra sa planine,
"Da otvori b'jeloj kuli vrata, 15
"Da ja vidim, kud mi drago šeta:
"Il' je boso, il' je raspojaso:
"Il' je golo, il' je gologlavo;
"Il' je žedno, il' je ljeba gladno."
Što molila Boga, umolpla: 20
Bog joj dao vjetra sa planine,
Te otvori b'jeloj kuli vrata;
Ona gleda, kud joj drago šeta:
Nit' je boso, nit' je raspojaso:
Nit' je golo, nit' je gologlavo; 25
Nit' je žedno, nit' je ljeba gladno;
Već je željno Gorinke đevojke.
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 384-385.
