Draga hoće za dragim
(Od Dubrovnika)
Njivi momče vrana konja,
Vrana konja i sokola.
Kada ih je podnjivio,
Meće mu se na ramena,
Oćera ga preko sela, 5
Preko sela u Mostaru.
U Mostaru bjela kula,
A na kuli bio čardak,
Na čardaku meki dušek,
Na dušeku mlada moma. 10
Kada dođe pred dvorove,
Sveza konja za avliju,
I sokola za naranču,
Pak uljeze u avliju.
Mislp momče, činjet' što će, 15
I kako će momu budit',
Pa konjicu besjedio:
"O konjicu, moj konjicu,
"Ti zarži kol'ko možeš,
"Probudi mi mladu momu; 20
"Ako bi je probudio,
"Sedlo ću ti pozlatiti."
Posluša ga vrani konjic,
Al' ne moga probuditi,
Misli momče, činjet' što će, 25
Pa sokolu besjedio:
"O sokole, moj sokole,
"Zađilikći, kol'ko možeš,
"Probudi mi mladu momu;
"Ako bi je probudio, 30
"Krila ću ti pozlatiti."
Zađilikta siv sokole,
Al' ne moga probuditi.
Misli momče, činjet' što će,
Pa on ubra jednu kitu, 35
Jednu kitu bosioka,
I otide uz skaline,
Pa izađe na čardaku,
Na dušeku mladoj momi,
Po licu je kitom bije, 40
Ne moga je probuditi,
Poljubi je dva tri puta,
Pak se vrati niz skaline,
Dokle siđe u avliju,
Dr'ješp konja od avlije, 45
U to doba mlada moma
Na pendžeru od čardaka.
Ljuto stade moma kleti:
"Čij je konjic i sokole,
"Da bi pusti ostanuli!" 50
Al' joj veli mlado momče:
"Ne kori tako, mlada momo,
"Nego, dušo, ostan' s Bogom."
A ona mu odgovara:
"Ajde s Bogom, a ja s tobom." — 55
"Ti ne možeš sa mnom poći,
"Visoka je Šar-planina,
"A prostrana Rumelija,
"Ne može je konjic proći,
"A kamo li mlada moma, 60
"Nego, dušo, ostan' s Bogom."
A ona mu odgovara:
"Ajde s Bogom, a ja s tobom." —
"Ti ne možeš sa mnom doći,
"Prostrana je Rumelija, 65
"A duboka Dunav voda,
"Ne može je soko lećet',
"A kamo li mlada moma."
