* * *
Do crkve pjevaju svatovi
(Vjenčanik)
Gorom jaali kićeni svatovi,
Gorom jaali perjanika[1] brali.
Al' ne bere gospodine Pavle!
Već šjetuje svoju milu dragu:
Draga moja, draga dušo moja! 5
Kada dođeš mom' bijelom dvoru,
Izićiće moja stara majka,
Iznijeće-t vinca crljenoga,
Polak vina, a polak otrova.
Ti ga primaj draga dušo moja, 10
Ti ga primaj, al' ga piti nemoj,
Već ga podaj staroj mojoj majci,
Da ti ona u zdravlje napije.
Ako li ga ona piti ne će:
Ti ga podaj đeveru do sebe; 15
A đever će kumu vjenčanome.
Kum nek daje, kom' je njemu drago.
Ti si meni deveta đevojka,
Mojoj majci deveta košulja:[2]
Sve devet ih bolana derala! - 20
Osam ih je mladi otrovala,
(Venule joj kosti od bolesti!)
(Ka i moje srce od žalesti.)
Ni s jednom se poljubio n'jesam.
Oću s tobom, draga moja dušo! 25
Kad su bili dvoru bijelome,
Izlazila ostarela majka,
Te iznosi rujanoga vinca,
Pa ga daje miloj snaši svojoj:
- Uzmi, snašo! vina rujanoga! 30
Luda bila lijepa đevojka,
Luda bila mudro odgovara:
- Nazdravi mn, mila moja majko!
Majka ne će da popije vinca;
Već još nudi milu snašu svoju. 35
Snaša daje đeveru do sebe.
Đever daje kumu vjenčanome.
Prevari se uze čašu vina,
Živ primiče, a mrtav odmiče...
Jali viču iz kola svatovi: 40
- Boga vama, gospodo svatovi!
- Savijajte svilene barjake;
- Ostavite bubnje i svirale[3];
- A okreć'te pjesmu u bugarku;
- Što j' Pavlova učinila majka: 45
- Vjenčanoga otrovala kuma! -
|
|
Reference
- ↑ Ovo je valjda, Peronjika, grančica kojom se svatovi ovdje kite.
- ↑ Snaa daruje obično svekrvu košuljom.
- ↑ Po Baniji sve do vode Gline održao se je ovaj običaj. Djevojka bi prije ostavila i svoje vjenčanje bez toga. - Udovici ne patri taj običaj više . - Preko Gline sve gore do Like taj se je običaj kod Srba ili
sasvijem izgubio, ili je jedva još gdje tanušan. - Nego Srbi rimske vjere oko Topuskoga sviraju i bubaju, a drugi udaraju u hegede.-
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 120-122.
