Dolazak bosanskog vezira Ćuprilića u Travnik (Gacko)

0001 Car čestiti divan učinio,
0002 U Stambolu svome Carigradu,
0003 Sve mu lale stale na divanu,
0004 Cara dvore četerest vezira,
0005 A avlije baše i spahije,
0006 A kod cara sjede dva vezira:
0007 S desne strane paša Ćupriliću,
0008 A s lijeve paša Sokolija.
0009 Car čestiti gleda po divanu;
0010 Vas mu svijet rahat na divanu,
0011 Do sokola Ćuprilić vezira,
0012 A taj vezir dertli i kaharli,
0013 Grozne suze od od očiju valja.
0014 Kad ga care seir učinio,
0015 Tada care divan raspustio,
0016 Onda care Ćuprilića pita:
0017 „Lalo moja Ćuprilić vezire,
0018 Da te pitam, pravo da mi kažeš.
0019 Kupih divan za nedjelju dana,
0020 Vas mi svijet rahat na divanu,
0021 A ti grozne suze prolijevaš;
0022 Kakva ti je nužda i nevolja,
0023 Daj ti svome padišahu kaži.”
0024 Onda zađe Čuprilić vezire:
0025 „Padišahu, ogrijano sunce,
0026 Ja sam tebi hizmet učinio.
0027 Jednom uzeh u tebe fermana,
0028 Da sam vezir u Busni ponosnoj,
0029 Pa ja Bosni i Travniku siđoh,
0030 Vezijerstvo držah u Bošnjaka
0031 Za punijeh sedam godin dana.
0032 Sve ja kupih groše i harače
0033 I miriju što se Bosne tiče.
0034 Nijesam ti u haznu sipao,
0035 Već kovao od zlata čelenke,
0036 Te davao Bošnjacim’ junacim’,
0037 Bošnjacima i Hercegovcima,
0038 A dav’o im ćurke i kalpake,
0039 Što ti Bosnu od kraljeva brane;
0040 Bosna ti je sorguč carevini.
0041 Ja sam skoro haber prihvatio,
0042 Da se tvoja Bosna zabunila,
0043 Na tarafe u Bosni Bošnjaci.
0044 Ako bude još godina dana,
0045 Bosnu će ti prihvatit kraljevi,
0046 Pa među se Bosnu izdijelit’.
0047 Ne daj, care, Bosne kraljevima,
0048 Jer kad pustiš Bosnu na ćenaru,
0049 Ne će vele vakta prolaziti,
0050 Otić’ će ti i Urumenlija —
0051 To su ključi od Stambola tvoga.
0052 Ko ti uzme svu Urumenliju,
0053 Uzeće ti Stambol Carigrada,
0054 Ti ćeš prtljat Meki i Medini.
0055 Pa mi žao tvoga Carigrada,
0056 Žao mi je Bosne na ćenaru,
0057 Bosne ravne i Urumenlije.”
0058 A kad care začu Ćuprilića,
0059 Grozne suze od obraza valja:
0060 „Ćupriliću moja lalo prava,
0061 Ja habera ni pismena nemam,
0062 Da se moja Bosna zabunila.
0063 Ali lalo, Ćuprilić vezire,
0064 Vjerujem ti, što ti meni kažeš.
0065 Hajde lalo, do konaka siđi,
0066 Pa se, lalo, na konaku spremaj,
0067 A ja ću ti ferman načinit,
0068 Ja ti novo vezijerstvo davam
0069 Pa ti hajde Bosni kalovitoj,
0070 Te ti vidi, što se u njoj radi,
0071 Ko je moju Bosnu zamutio,
0072 Što se moja Bosna zabunila.
0073 Uzmi hazne koliko ti drago,
0074 Što učiniš, ni ja pitat ne ću.”
0075 Tad Ćuprilić na noge skočio,
0076 Te pod carem poljubi serdžadu.
0077 Ode vezir do konak svoga,
0078 A sultan mu sjede ferman gradit.
0079 Paša sprema sebe na konaku.
0080 Na Stambolu pucaju topovi;
0081 Jer je taki adet od starina
0082 Kad car šalje na mansub vezira.
0083 A kad osmo jutro osvanulo,
0084 Eto ti li careva kavaza :
0085 „Ćupriliću, padišah te viče.”
0086 Ćupriliću na noge skočio,
0087 Pa ga eto caru u odaju.
0088 Selam dade, na nogama stade,
0089 A care mu selam prihvatio,
0090 S pendžera mu turu-ferman dade.
0091 Ćuprilić se natrag povratio,
0092 Ode vezir do konaka svoga,
0093 Pa sigura edbu i ič-age,
0094 Uzjahalo stotinu kavaza,
0095 Na stotinu arapskijeh ata;
0096 U svakoga džida u rukama.
0097 Izvedoše dvanaest jedeka,
0098 Uzja’ vezir na alata svoga
0099 I velika edba i daira,
0100 I pođoše iz Stambola grada.
0101 A izašla fakir i fukara,
0102 Selam dava desno i lijevo.
0103 Okreće se vezir sa alata,
0104 Pa dozivlje svoga haznadara :
0105 Baca pare pjacom i sokakom,
0106 Et’ vezira na Stambol-kapiju,
0107 A otalen poljem zelenijem,
0108 Što je džada od Urumenlije.
0109 Kud god ide, u Jedrenu siđe.
0110 Tu je paša na konak panuo.
0111 Na Jedrenu pukoše topovi.
0112 A u jutru jutro osvanulo,
0113 Pa zavika tatarina carskog :
0114 „Hodi amo, sine tatarine,
0115 Na ti ovu bujruntiju moju
0116 Pa uzjaši konja menzilskoga,
0117 Pa ti hajde niz Urumenliju,
0118 Pravo Bosni hajde i Travniku.
0119 Kad ti dodeš bijelu Travniku,
0120 Preda moj ćeš konak razjahati.
0121 Meti, peri, a klači odaje,
0122 A prostiri dibu i kadifu —
0123 Ti raspremaj konak Ćupriliću,
0124 Tatarine, za nedjelju dana.
0125 Kada petak, turska džuma dođe,
0126 Kada pođu u džamiju Turci,
0127 I ti, sine, u džamiju pođi.
0128 Kad klanjate u džamiji podne,
0129 Ti izađi prvi iz džamije,
0130 Pa zastavi pred džamijom narod,
0131 Dok ulema najposl’je izađe
0132 I muftija Omer efendija —
0133 Alima ga do Stambola nema,
0134 Već k’o mene Ćuprilić vezira.
0135 Podaj njemu moju bujruntiju,
0136 Pa ti hajde u konake svoje —
0137 Nek on uči i narodu kaže,
0138 Šta im moja bujruntija piše.”
0139 Kad tatarin bujrumtiju primi,
0140 A uzjaha konja menzilskoga,
0141 Ode tatar niz Urumenliju.
0142 Kud god ide, Bosni silazio,
0143 Do bijela grada do Travnika.
0144 Pred vezirski konak razjahao
0145 I vezirski konak otvorio.
0146 Mete, pere i klači odaje,
0147 A prostire dibu i kadifu.
0148 Osam zdravo dana prolazilo,
0149 Dok pođoše u džamiju Turci.
0150 Petak bješe, podne učijaše
0151 I tatarin u džamiju pođe.
0152 Molili se Bogu po zakonu,
0153 Iz džamije htjeli izlaziti,
0154 A najprvi carski tatarine.
0155 Pred džamijom narod ustavio,
0156 Dok najposle hodže i hadžije
0157 I muftija Omer efendija.
0158 Tatar dođe, pa mu dade namu —
0159 Ode tatar do konaka svoga,
0160 A muftija namu prihvatio,
0161 Ašićare, pa je proučio,
0162 Pa Bošnjacim ’vako govoraše:
0163 „Braćo moja, od Bosne junaci,
0164 Bosnu nam je ogrijalo sunce,
0165 Šućur Bogu, kad car za nju znade.
0166 Eto nama novoga vezira
0167 Ćuprilića, starog prijatelja.
0168 Već me čujte, od Bosne junaci,
0169 Ko je glavar, nek se sigurava,
0170 Neka ide Novome Pazaru,
0171 Neka srete Ćuprilića ondje
0172 Ko mu hoće poljubiti ruku.
0173 A ja hoću knjige načiniti,
0174 Niz svu Bosnu i Hercegovinu
0175 I svakome haber učiniti,
0176 Nek glavari idu do Pazara,
0177 Neka sretu Ćuprilića ondje,
0178 Neka dođu s njime do Travnika”
0179 Na to Turci šućur učiniše.
0180 Da je kome stati pogledati,
0181 Kako idu bosanski glavari
0182 Pravo džadom do Novog Pazara
0183 Na atima i bedevijama.
0184 Kad su došli Novome Pazaru,
0185 Tu sjahali, pa se izbrojili.
0186 Trista šest i sedam glavara
0187 Po kahvama i po hanovima.
0188 Tu su bili i dva i tri dana,
0189 Hala nema Ćuprilić vezira,
0190 Jer prostrano niz Urumenliju,
0191 Jer on gleda, kako stuji narod:
0192 Imaju li zulum od zabita.
0193 Kad je jedno jutro osvanulo,
0194 Al se jedna magla otisnula
0195 Od bijele šeher Mitrovice,
0196 Dok ispade stotinu kavaza,
0197 Na stotinu arapskijeh ata.
0198 Svaki džidu nosi pred vezirom,
0199 A za njima Ćuprilić vezire,
0200 Na alatu atu velikome,
0201 Na glavi mu tri nišana carska —
0202 Takijeh ih ni u koga nema.
0203 Kad glavari vidješe vezira
0204 U konje se jagmu učiniše,
0205 Pa na dobre konje uzjahaše,
0206 Pred vezira u polje siđoše,
0207 Pa mu dvije sure načiniše.
0208 Kad naljeze stotinu kavaza,
0209 Protjeraše konje od mejdana,
0210 A naljeze Ćuprilić vezire
0211 Bošnjacima božji selam viknu,
0212 Pa ustavi ata od mejdana.
0213 Tad Bošnjaci njemu dolažahu,
0214 Svaki njega u skut poljubio;
0215 On ih plješće po plećima rukom.
0216 Tada vezir Bošnjacima zade:
0217 „Kako ste mi, moja djeco draga,
0218 Šta se tamo u svoj Bosni radi?
0219 Rađa li vi ljeto i godina,
0220 Kako nosi ječam i pšenica?
0221 Blizne li se s jaganjcima ovce,
0222 Roje li se pčele uljanikom?
0223 Klanjaju li Turci džematile,
0224 Uče li vi djeca u mejtefe?
0225 Pazi li se među sobom narod?”
0226 Svak šutjaše, jedan govoraše:
0227 „Dobro nam je ljeto i godina,
0228 Rađa nama ječam i pšenica,
0229 Blizne nam se s jaganjcima ovce,
0230 Roje nam se pčele uljanikom
0231 Svi klanjamo dobro džematile,
0232 Uče nama djeca u mejtefe;
0233 Dobro, paša, u carevu zdravlju.”
0234 Tada vezir govori Bošnjacim’:
0235 „Dete djeco, konje uzjašite,
0236 Pa bosansku igru zametnite,
0237 A napun’te sjajne kuburlije,
0238 Prahom samim bez olova teška,
0239 Pa nagon’te jedan na drugoga,
0240 A gadajte jedan u drugoga,
0241 A ja ću vas seir učiniti,
0242 Dok dođemo bijelu Pazaru.”
0243 Sad Bošnjaci konje uzjahaše,
0244 Napuniše sjajne kuburlije,
0245 Napuniše prahom bez olova,
0246 Pa bosansku igru zametnuše —
0247 Kan’ ti dobri konji u Bošnjaka.
0248 To veziru vrlo milo bilo,
0249 Od veselja grozne suze valja —
0250 Veliku im dovu učinio.
0251 Dok su bili bijelu Pazaru,
0252 Tu razjaha Ćuprilić vezire.
0253 Na Pazaru pukoše topovi;
0254 Šenluk čine Ćuprilić veziru.
0255 A Bošnjaci u svoje konake.
0256 Tu su oni konak učinili,
0257 A u jutru jutro osvanulo,
0258 Dok zavika telal u čaršiji:
0259 „Ko je Bošnjak, Ćuprilić ga vič!”
0260 Kad Bošnjaci došli Ćupriliću,
0261 Svaki njega u skut poljubio;
0262 Svakog paša sjede u odaju;
0263 Čibuk, kahvu, ićram učini im
0264 Pa zavika haznadara svoga,
0265 A haznadar hurče unosio.
0266 Stade vadit ćurke i kalpake,
0267 A vaditi od zlata sahate,
0268 Te darival’ Bošnjake junake;
0269 Sve darova, što je tujer bilo,
0270 Onda vezir Bošnjacima kaže:
0271 „Hajte djeco, u svoje konake,
0272 S handžijama besab učinite,
0273 U ruke im pusule podajte:
0274 Nek donesu mome haznadaru,
0275 Ćuprilić će za vas trošak platit;
0276 Pa debele konje sigurajte.
0277 Onda ćemo, djeco, uzjahati,
0278 Da idemo niz Bosnu ponosnu.”
0279 Tad Bošnjaci u hanove bili,
0280 S handžijama hesab učiniše
0281 U ruke im pusule dadoše —
0282 Odnesoše, dali haznadaru,
0283 A haznadar njima isplatio.
0284 Tad uzjaha Ćuprilić vezire.
0285 Uzjahaše kićeni Bošnjaci,
0286 Pa odoše niz Bosnu ponosnu,
0287 Pjevajući i pušketajući.
0288 Dok dođoše bijelu Travniku,
0289 Tu razjaha Ćuprilić vezire
0290 I ostali kićeni Bošnjaci.
0291 Na Travniku pukoše topovi,
0292 Sto topova jedan za drugijem
0293 Tu svu mrku noćcu prenoćiše,
0294 Kad u jutru jutro osvanulo,
0295 Dok zavika telal kroz čaršiju:
0296 „Ko je glavar Ćuprilić ga viče!”
0297 Tad glavari došli Ćupriliću,
0298 Ćuprilić im tiho govaraše:
0299 „Čujte mene, bosanski prv’jenci,
0300 Ima l’ iko u Bosni ponosnoj,
0301 Ja u Bosni ja u Hercegovini,
0302 Da mi nije itat učinio?
0303 Kaž’te mi ga na divanu ovdje!”
0304 Svaki šuti, ništa ne zboraše
0305 Osim jednog bosanskog glavara
0306 Poče glavar govorit veziru:
0307 „Ima pašo, dragi gospodare,
0308 U Krajini na širokoj Lici,
0309 Beg Mustaj beg imenom se viče.
0310 Ovdje j’ bilo do sedam vezira.
0311 Nikom itat nije učinio.
0312 Svaki mu je tatarina spremo.
0313 A svaki mu bujruntiju spremo,
0314 Tatarima osijeco glave,
0315 Bujruntije nogama gazio —
0316 Htio nije doći do Travnika,
0317 Ni tebi ga učiniti ne će.”
0318 A kad začu Ćuprilić vezire,
0319 To veziru vrlo žao bilo,
0320 Pa ovako sada govoraše:
0321 „Vi glavari od sve Bosne ravne.
0322 Svakom izun, hajte zavičaju,
0323 Pa gledajte narod i fukaru.
0324 Što ti meni o begu govoriš,
0325 Ti ćeš čekat dok Mustaj beg dođe.”
0326 Otalen se glavari vratiše,
0327 A Ćuprilić divit prihvatio,
0328 Mustaj begu bujruntiju piše:
0329 „Beg Mustaj beg, muselime lički,
0330 Jesi l’ čuo, jesi l’ razumio,
0331 Da sam došo Ćuprilić vezire,
0332 Da sam došu bijelu Travniku?
0333 Ja sam čuo, jesam razumio,
0334 Ovdje j’ sedam vezirova bilo,
0335 Svaki ti je bujruntiju piso,
0336 A svaki ti tatarina spremo,
0337 Zvali su te bijelu Travniku,
0338 Ti nijesi nikad htio doći:
0339 Tatarima osijeco glave,
0340 Bujruntije nogama gazio.
0341 Eto tebi tatarina moga,
0342 Gdje ti nosi moju bujruntiju.
0343 Da si uput bijelu Travniku,
0344 Da inada učinio n’jesi,
0345 I povedi tvoje poglavare,
0346 Hoću ti ih seir učiniti.”
0347 Pa je muhur udario na nju,
0348 Pa zavika tatarina svoga:
0349 „Na tatare, moju bujruntiju,
0350 Nosi begu na široku Liku,
0351 Podaj mu je, pa se natrag vrni.”
0352 A veli mu carski tatarine:
0353 „Ne moj pašo, rad božjega hatra,
0354 Posjeć’ će me beg Mustaj beg lički,
0355 Ostaće mi djeca na sokaku!” —
0356 „Ne boj mi se, sine tatarine,
0357 Ne će tebe beže posijeći,
0358 Već te hoće dobro darovati.”
0359 Sad tatarin uze bujruntiju,
0360 A uzjaha konja menzilskoga,
0361 Pa on ode niz Bosnu ponosnu.
0362 A kad Lici i konaku dođe,
0363 Kad avlinska zatvorena vrata,
0364 Pred vratima sjedi serhatlija,
0365 Ljepši momak od svake djevojke:
0366 Crni su ga zagarili brci,
0367 Na njemu je đeisija zlatna.
0368 Za pasom mu puške dvije zlatne,
0369 Zlatnu sablju drži preko krila;
0370 Na prsim’ mu tri nišana carska.
0371 Prepade se carski tatarine,
0372 U strahu mu božji selam viknu.
0373 A momak mu podignuo glavu:
0374 „Aleć selam, crni tatarine,
0375 Kakva imaš šarovita pisma.” —
0376 „Serhatlijo, ime kako ti je,
0377 Ti jesi li beg Mustaj beg lički?
0378 Vezirska ga bujruntija traži,”
0379 A momak mu tiho govoraše:
0380 „Tatarine cara čestitoga,
0381 Ja nijesam beg Mustaj beg lički,
0382 Već ja jesam Bosnić bajraktare.” —
0383 „O Bosniću, tanak bajraktare.” —
0384 Gdje je tebi beg Mustaj beg lički?
0385 Tada veli Bosnić bajraktare:
0386 „Tatarine cara čestitoga,
0387 Pogled’ dolje niz polje zeleno,
0388 Mož’ li vidjet zelena čadora,
0389 Ono j’ čador moga gospodara.
0390 Otišo je na teferič ondje
0391 I odveo triest agalara,
0392 I pet stotin mlada Krajišnika;
0393 Biju nišan mladi Krajišnici,
0394 Trče dobre ate i paripe,
0395 A seiri Mustaj beže lički.
0396 Hajde dolje niz polje zeleno,
0397 Pa ćeš naći moga gospodara,
0398 Pa mu podaj pismo od vezira,”
0399 Tatar konja okrenuo svoga,
0400 Ode pravo niz polje zeleno,
0401 Do čadora Mustaj bega dođe.
0402 Kod čadora sedam bajraktara,
0403 Što čuvaju na čadoru vrata.
0404 Tatarin je konja odjahao.
0405 Bajraktari begu kazivahu:
0406 „Beže lički, evo tatarina,
0407 Izun ište, da tebi uljeze.”
0408 Beg zavika: „Puštite ga amo.”
0409 Tatar begu pod čador uniđe,
0410 Selam dade, na nogama stade;
0411 Svi mu Turci selam prihvatiše,
0412 A najposl’je beg Mustaj beg lički —
0413 Sagnu s’ tatar poljubi mu ruku,
0414 Vezirsku mu dade bujruntiju.
0415 Izmače se stade na nogama,
0416 A Mustaj beg uze bujruntiju,
0417 Pa je sjede učit ašićare.
0418 Pošto vidje, što mu sitna piše,
0419 U džepove uturio ruke;
0420 U džepu mu četerest dukata,
0421 Sve četerest dade tatarinu,
0422 Pa ovako njemu govoraše:
0423 „Haj aferim, sine tatarine,
0424 To ja tebi muštuluka davam,
0425 Što mi haber Ćuprilića kaza.
0426 Ti ćeš sa mnom ići na konake,
0427 Još ću bolje tebe darovati.”
0428 A veli mu carski tatarine:
0429 „Hvala tebi Mustaj beže lički,
0430 Vakta ići na konake nemam.” —
0431 „Hajde sine, bijelu Travniku,
0432 Selam ćeš mi ponijet veziru
0433 Ako Bog da u carevu zdravlju,
0434 Sahi ću mu do Travnika doći
0435 Sa trideset i tri poglavara,
0436 Sa mojijeh sedam bajraktara,
0437 Sa dvadeset i dv’je buljuk-baše
0438 I vezirski etek prihvatiti.”
0439 Tatar ode, uzjaha menzila.
0440 Pjevajući i pušketajući,
0441 On ti serbez do Travnika dođe.
0442 Onda beže agam’ govoraše:
0443 „Sad što ćemo, moji agalari?
0444 Valja ići bijelu Travniku
0445 Na zijaret Ćuprilić veziru.
0446 Šućur Bogu, kada k nama dođe.
0447 Dete age, da se samislimo,
0448 Valja pešćeš ponijet’ veziru.
0449 Što j’ munasip, da mu ponesemo?
0450 Onda age ’vako govorahu:
0451 „Ponijeti dosta madžarija.
0452 Mlade age da se porežemo,
0453 Da mi taki pešćeš ponesemo.
0454 Ja kupimo dibe i kadife,
0455 Neka prostre ćošak i odaju
0456 Ja kupiti ata ja kobilu.”
0457 Jedan dedo šuti u budžaku,
0458 Bijela mu brada do silaha,
0459 Sve on kablom hladno harči pivo
0460 Diže glavu, pa ovako zađe:
0461 „Ne čudim se tridest agalara,
0462 Već se čudim Mustaj begu ličkom
0463 Krupna glava, u njoj mozga nema.
0464 Tu pešćeša nema za vezira.”
0465 Onda zađe beg Mustaj beg lički:
0466 „O Turčine, beže Crničiću,
0467 Šta bi reko, da mu ponesemo?”
0468 Tad Crničić Osman govorio:
0469 „Beg Mustaj beg, naše ogledalo!
0470 Da skupimo jednu četu malu,
0471 Dvan’est hiljad’ mlada Krajišnika,
0472 Mlada momka, zasukana brka.
0473 Sve konjika, pješca ni jednoga,
0474 Da spanemo časom u Kotare,
0475 Gdje no kula dvanaest hiljada
0476 I vlaškijeh sedam čardakova —
0477 Na srijedi Mališina kula
0478 Ja sam čuo, kazuju mi ljudi:
0479 U Mališe sestra na čardaku,
0480 Akrana joj u Ćesarskoj nema;
0481 Za cara bi carevica bila.
0482 Ljudi kažu, koji su gledali,
0483 Kada pije vodu u maštrafi,
0484 Vidi joj se niz bijelo grlce,
0485 Dok joj voda u kotalac sađe —
0486 Ta bi cura za vezira bila.
0487 Da udrimo na bijele kule:
0488 Nekoliko posjeć’ poglavara,
0489 Napljačkat se dibe i kadife,
0490 Nakupit se gotovine para,
0491 Uhvatiti Mališinu Jelu,
0492 Pa izaći zavičaju svome.
0493 Dibom naše kuće prostrijeti,
0494 A param’ se odužiti duga,
0495 Počinuti nekoliko dana,
0496 Pa ondalen konje uzjahati,
0497 Pa mi sići bijelu Travniku,
0498 Pa veziru poklonit djevojku —
0499 Nekolike sa glavara glave.
0500 To je pešćeš onakom veziru.
0501 Bezir će nas onda darovati:
0502 Dat nam ćurke, a dati kalpake,
0503 A davati od zlata sahate
0504 I daće nam dosta madžarija.”
0505 Tad zavika beg Mustaj beg lički:
0506 „Haj aferim, beže Osman beže!
0507 Beg Osman beg, silan Crničiću,
0508 Baš hoćemo tako učiniti.”
0509 Bir rekoše, na noge skočiše,
0510 Oboriše zeleno čadore,
0511 Svaki ode do odžaka svoga.
0512 Ne prođoše tri bijela dana,
0513 Dvan’est hiljad hazur Krajišnika,
0514 Pa pođoše sentom i ćenarom,
0515 Dok dođoše na granicu tvrdu.
0516 Sve po noći niz planinu ravnu,
0517 Prije sunca na tvrde Kotare.
0518 Porobiše sedam čardakova,
0519 Posjekoše tridest poglavara,
0520 Dok dođoše Mališinoj kuli
0521 Dok bijelu prihvatiše kulu.
0522 Poginu im tridest Krajišnika.
0523 Uljegoše u bijelu kulu,
0524 Ko uhvati Mališinu Jelu?
0525 Uhvati je Dizdarević Meho,
0526 Pa je baci na sapi doratu.
0527 Otalen se povratila vojska,
0528 Jera haber ode niz Ćesarsku —
0529 Ne smjedoše zanoćiti tude.
0530 Kad se natrag sva vojska povrati
0531 Do konaka Mustaj bega ličkog,
0532 Svaki ode svome zavičaju.
0533 Tu Mustaj beg bio počinuo,
0534 Od dne do dne, za nedjelju dana.
0535 Deveto je jutro uzjahao,
0536 Su trideset i tri poglavara,
0537 Sa svojijeh sedam bajraktara,
0538 Dvadest i dv’je mlade buljuk-baše,
0539 Sve konjika, pješca ni jednoga.
0540 Pođe soko Dizdarević Meho,
0541 Na sapima ponese djevojku.
0542 Dan po danak u Travnik sađoše,
0543 U hanove konje razjahaše,
0544 Tu su noćcu prenoćili bili,
0545 A u jutro rano uranili,
0546 Na konake Ćuprilić veziru,
0547 Najnaprijed Mustaj beže lički,
0548 Za njim trijest i tri poglavara
0549 I dvadeset i dv’je buljuk-baše;
0550 Najpotonji Dizdarević Meho,
0551 On za ruku vodaše djevojku.
0552 Ostaviše sedam bajraktara,
0553 Da se ne bi hila učinila.
0554 Tu veziru pristupiše Turci,
0555 Vezir ih je dobro dočekao,
0556 Posjeda ih po odaji redom,
0557 Bega sjede uz desno koljeno,
0558 A do njega bega Crničića.
0559 Meho paši pokloni djevojku.
0560 A age mu pokloniše glave;
0561 Paša glave na grad opremio.
0562 Tada vezir šenluk učinio,
0563 Sve sa grada pucaju topovi.
0564 Dobro ih je vezir dočekao:
0565 Sve on age po hanovim’ spremi,
0566 A kraj sebe bega ustavio,
0567 S Mustaj begom bega Crničića,
0568 Pa ih drža cijel mjesec dana.
0569 On darova što je s begom bilo:
0570 Begu dade dva nišana zlatna,
0571 Crničiću sablju zalivenu,
0572 Mehu natrag povrati djevojku:
0573 „Na ti Meho, lijepu djevojku;
0574 Hvala tebi na tvome junaštvu,
0575 Jer je meni devedeset ljeta;
0576 Tebi dvadest i dvije godine,
0577 A djevojci sedamnest godina —
0578 To se dvoje može sudariti.”
0579 Oboje mu dovu učinilo
0580 I veziru ruku poljubilo,
0581 Pa odoše zavičaju svome
0582 Vezir Bosnu tahkih učinio,
0583 Pa i carsku zadovolji raju
0584 I među se pomirio Turke
0585 I Turcima tembih učinio,
0586 Da narodu ne čine zuluma.
0587 U njoj sjedje tri godine dana,
0588 Dok je carsku Bosnu popravio
0589 I on Bosnu dobro namnožio.