Dijete u kolijevci
U kol'jevci leži d'jete,
B'jedno d'jete, d'jete živo;
Koprca se, cvrči, viče,
Jer se njemu čini krivo:
Hoditi bi moglo već,
Na sav trk bi moglo teć'. —
Al' dadilje, joj! dadilje
Ne dadu mu s posteljice;
Pjevuše mu svake pjesme,
Pokučuju zabavice ....
„Legi, paji, slatki naš!
Ta imadeš svega baš!" —
Pa čim opet d'jete brižne
Cvrčat, da se dići hoće:
Oko njeg se dade slete,
Tiskaju mu slasti, voće ....
„Legi, paji, nane — nan',
Bog ti dao dobar san!" —
Ama d'jete, kao d'jete,
Dok mu samo na um pane:
Vrisne — opet poput guje,
I muči se da ustane:
Hoditi bi moglo već,
Na sav trk bi moglo teć'. —
Al' dadilje, joj! dadilje
Tad obrnu list inače:
Okupe ga šibikati,
A ne dadu ni da plače ....
„Lezi, spavaj, zlojo naš!
Zla je tvog ni dosta, znaš !" —
Ako d'jete ipak sl'jedi,
Za čim narav njega draži,
Dade nađu i tom l'jeka,
Kako sasvim da s' ublaži:
„Lezi, spavaj!" — dreknu na nj,
Pa s' udube kao panj. —
Il' na l'jepe, il' na ružne,
Ležat mora d'jete jadno;
Dade hoće: — pa ne mari,
Je li sito, il' je gladno ....
No do snage dopre l' kad,
I samo će skoknut tad. —
