Dijete despot
Poranio slijepac Grgule
Prije zore i bijela dana,
Te udara u gusle srebrene,
Gudalo mu od suvoga zlata.
Viš’ njeg’ stoji ljuba Anđelija, 5
Viš' njeg' stoji, rodne suze roni.
Njene suze na gusle padaju,
Te u njega gusle odvugnuše.
On doziva slugu Mijaila:
— Mijailo, vjerna slugo moja, 10
Iziđide pred bijele dvore,
Te pogledaj nebu u visinu:
Il' je vedro, ili je oblačno,
Il’ su naši opanuli dvori,
Nešto su mi gusle odvugnule. 15
— Odgovara ljuba Anđelija:
— Gospodaru, slijepi Grgule,
Nisu tvoje gusle odvugnule
Ni od rose, niti od oblaka,
Već od mojih suza od očiju. — 20
A besjedi slijepi Grgule:
— Šta je tebi, vjerna moja ljubo:
Il' si željna vina rujevoga,
Il’ simita ljeba bijeloga,
Il’ je tebi nestanulo blaga, 25
Ili si mi čohu poderala? —
Odgovara ljuba Anđelija:
— Ja u dvoru ništa željna nisam,
Već prolivam suze od očiju:
Noćas mi se muško čedo nađe; 30
Na ruci mu puška upisana,
Na bedrima sablja savijena,
A na glavi pramen kose vučje.
Čini mi se, hoće junak biti,
Pa će mi ga Turci zarobiti: 35
Ja ne mogu čedo odgajiti. —
— Ne brini se, ljubo Anđelijo;
Piši knjigu kralju od Rusije,
Neka pošlje sluge i dojilje,
Pa nek nose nejako dijete. — 40
Kralju sitnu knjigu nakitiše.
Kralj opremi sluge i dojilje,
Odnesoše nejako dijete,
Odnesoše, pa ga i krstiše
I lijepo ime nadenuše, 45
Ime daju Despote dijete.
Kad bi dete od sedam godina,
Kralj podiže četu u planinu
Lov loviti, po gori hoditi.
Lov loviše tri bijela dana, 50
Ali niko ništa ne ulovi,
Nego samo Despote dijete:
On ulovi srnu i košutu,
Pa donese kralju od Rusije:
— Eto, ujko, šta sam ulovio. — 55
Malo vreme zatim postojalo,
Dođe knjiga kralju od Rusije,
Knjigu gleda, a suze proliva.
Njega pita Despote dijete:
— O, ujače, kralju od Rusije, 60
Otkle knjiga, vatrom izgorjela? —
— Ova knjiga popa latinina,
Mene pope na mejdan poziva. —
— Ne boj mi se, kralju od Rusije,
Ja ću za te na mejdan izići. 65
Već mi spremi vitu bedeviju,
Spremi čador i mješinu vina,
I onoga perna buzdovana,
I spremi mi sablju okovanu. —
Opremiše Despota dijete. 70
On posjede silnu bedeviju,
Pa otide u polje široko
I u polju čador razapeo,
Sja se čador kao jarko sunce.
Pod čadorom sio, piji vino, 75
Ispod kule popa litinina.
Rano jutrom pope uranio,
Ali kulu sunce obasjalo.
On se vrati u tananu kulu,
Pa uzima trostruku kandžiju, 80
Te udara u dušeku ljubu:
— Ustaj, ljubo, ne digla se bog d’o,
I svanulo i sunce granulo! —
Skoči ljuba iz meka dušeka,
Pa ispade na tananu kulu. 85
Kad u polju čador ugledala,
Povrati se u tananu kulu,
Te govori popu latininu:
— Na zlo si me pope udario:
Ni svanulo ni granulo sunce, 90
Doš'o ti je kralju od Rusije,
Doš'o ti je na mejdan junački;
U polju je čador razapeo,
Pred čadorom vez'o bedeviju,
Pod čadorom sio, pije vino; 95
Sja se čador kao jarko sunce,
Sva se kula od čadora sjaji. —
Naljuti se pope latinine,
Pa posjede konja nesedlana
I ponese perna buzdovana, 100
O pojasu sablju od mejdana,
Pa otide u polje široko.
Kad opazi pod čadorom dete,
Samu sebi riječ besjedio:
— Gledaj sile kralja od Rusije, 105
Ko ga mi je na mejdan poslao,
Nemam o što sablje poganiti! —
Utom spodbi perna buzdovana,
Te on gađa pod čadorom dete,
Udari ga u desnicu ruku. 110
Al' kako se dete ukrutilo,
Ne pomače ni desnicu ruku,
Ni u ruci punu čašu vina!
Skoči dete, uzja bedeviju,
Srete popa sred polja široka, 115
Manu sabljom — odseče mu glavu,
Pa je kobi u zobnicu baci.
Dogna kobu do čadora sjajna,
Savi čador, vrže u terćiju,
Ode pravo svojemu ujaku, 120
Iz zobnice izvadio glavu,
U svilenu zavio maramu,
Pa je daje od Rusije kralju:
— Eto tebe zelene jabuke,
Posl'o ti je pope latinine, 125
Više tebi krajiniti neće. —
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
