Ditiramb (Mileta Jakšić)

Ditiramb
Pisac: Mileta Jakšić



* * *


        
DITIRAMB

        
(ŠILER)

Verujte, nikad Bogovi ne siđu
     Za sebe svaki.
Tek Bahus počne da me vinom služi
Već Amor-dete njemu se pridruži,
A tu je Febus božanstveni taki,
Bliži se, sleće sav nebeski svet
I napuni mi dupkom moju klet.

Ja, čovek, reci, kako da ugostim
     Nebeski hor?
Besmrtnost sun'te u trošne mi grudi,
Bogovi! Smrtni šta zna da vam nudi?
Uznesite me na olimpski dvor !
Jer slast prebiva u velikog Diva;
Nektarom nek se pehar mi preliva!

Podaj mu pehar! Naliven pesniku
     Treba da ga daš!
Veđe mu rosom nebesnom poškropi
Da mu pred Stigom vedri pogled sklopi,
Nek sanja da je bogović i naš.
Božanski izvor vri, kipi visoko,
Grudi su mirne, a bistro je oko...


Izvor

  • Lenskіŭ, „Ditiramb“, Stražilovo, Broj 7, 13. Februar 1894, Novi Sad, str. 99.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mileta Jakšić, umro 1935, pre 89 godina.