Divna cura...
| Divna cura... (1868) Pisac: Jovan Sudečić |
Divna cura bistra oka,
Čela vedra i visoka,
Svilokosa kao vila,
Ko božiji rajnik mila.
Dična struka, jedre grudi,
Budna duha, sladke ćudi,
Kao sunce sjajna lica;
Ponosita ko božica.
Mišce su joj čelik jaki,
Svi pokreti t’jela laki;
S njom se sreća svuda bavi,
Moć njezina svud se slavi.—
Ova mi se, ova ljuba,
Kao bršljan oko duba,
U-naoko srca svila,
Moje srce zadobila.
Ja ju volim neg ma koju,
Njoj ti nižem pjesmu svoju;
A pjesma se ori pusta,
E nikada nebih susta’:
Veličajuć njene dare,
Što mi čuvstva tako žare.
Da najrađe moja lira
U tu milu žicu dira. —
Zar mi kazat sad još treba,
Da dohodi ona s neba?...
Amanet je dobrog Boga,
A ime je njeno: Sloga. —
Oltar, žrtve njoj pristoje,
Te joj vapi srce moje:
„Među bozim, prvi bogo
Mom si rodu, sveta slogo!“
„Mi te zbilja trebujemo;
Mi te željno klikujemo:
Tvoj nam zlatan prsten pruži,
Pa daj s bratom brata sdruži!“
„Bud’ nam kolu kolovođa,
Zaždi plam nam domorođa,
Te nas snažnom rukom vodi:
Ka slobodi!... ka slobodi!...“
Izvor uredi
1868. Vila. Godina četvrta, str. 150.
|