Deset zapovijedi Božjih

Jovan Ilić

Deset zapovijedi Božjih Pisac: Jovan Ilić

Deset zapovijedi Božjih

Na Sinaj, svetu goru,
     S pr'jestola siđe svog
Ko oblak u vihoru
     Jehova, Gospod Bog.

U gromu grom se ori,
     Sv'jetli se ognjen plam,
Tresu se neba dvori,
     I Sion, sveti hram.

Kupina gorjet stade,
     Zadrkta svijet vas,
Izrailj k zemlji pade:
     »Gospode, spasi nas!«

Ne drkći, goro sveta!
     Što strepi br'jeg i do?
Ne idol ovog sv'jeta,
     Avramov Bog je to.

I kle se Gospod tada,
     Kle se u sinu svom,
Iz svoga rukosada,
     Uzvisit vjerni dom.

Mojseju sada eto,
     Zapov'jest daje On,
Nek hvali ime sveto,
     I Sihem i Sion!

Zapov'jest prva glasi:
     »Ja jesam Gospod tvoj!
Nek Božje ime krasi,
     Izbrani narod moj!«
 
Pred bogom šta su bozi,
     I Vaal istukan?
Teletu zlatnom rozi,
     Erogan, Magogan.
 
Idoli, eno, bježe,
     Gospod je živ i jak!
Dlijetom Mojsej reže,
     Na ploči sveti znak.
 
Kupina gorjet presta,
     Zan'jemi sveti zbor,
Oblaka sjajnog nesta,
     Jehova ode gor'.
 
A Mojsej s gore siđe,
     Zahori s' neba svod,
S trepetom Mojsej viđe
     Aspidin, zmijin rod.

Izrailj tance vodi,
     Digo se pljes i jad,
Teletu zlatnom godi
     Nevjera star i mlad.
  
»Ah, marron ata!« jeknu,
     Pa udri pločom gad,
O glavu ploča zveknu,
     Teletu zlatnom sad.

I nesta igre klete,
     Do b'jesa ode sve,
Od jedne ploče svete,
     Ostaše ploče dv'je.

Napomene

• Ova pesma izdata u: II rukopis ; S. K. Zadruga, knj. 17.

Izvori

• Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 253 - 255 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.