Deviš i njegove dvije pare

Hodao Derviš po svijetu, pa došao u nekakav turski grad, a ne imao oni dan ništa do samo dvije pare, s kojima pođe u handžije te kupi paru mesa, no kad se okrenu da izađe, handžija ga zaustavi govoreći da mu da paru. Derviš mu se zaklinjaše da mu je platno, a handžija da nije. Derviš videći se na čudu dade mu i onu drugu paru. Sad nemaše čim da kupi hljeba, te on smisli kako će ekmedžij zaašati paru, te pođe u ekmečinicu i zaište paru hljeba, pa otole svoj put. Ekmedžija mu zaviče iz dućana: Daj Dervišu paru bolan! — A on: Da li ti nijesam dao ako si turčin? Ekmedžija ga se okani premda zna da mu nije platio, a Derviš da mu nebi bio aram (proklet) ona para hljeba, otide prvo u džamiju, pa klekne i reče: "Bože! ti vidiš da sam morao ekmedžiji hljeb bez pare ponijeti, a da mi dvije uze handžija biganr hak (na pravdi božijoj) nego ti koji si pravedan, i kako znaš, uzmi handžiji onu drugu paru, pa je daj ekmedžiji."

Izvor

"Slovinac", 1881, broj 11, str. 207.