* * *
Dvoje milih
Vezak vezla Zlatija đevojka
Na prozoru u bijelu dvoru,
Dok doleće zelena jabuka,
Te je Zlati u krilo panula.
Gleda Zlata: oklen je jabuka? 5
Dok zavika tanana robinja:
»Ao Zlato, žalosna ti majka,
Umrije ti tvoj mili Mujaga!
Doletila seja Mujagina,
U crnu se svilu zamotala, 10
Bacila ti na prozor jabuku.«
Kad je Zlata riječ razumjela,
Đerđef pade, Zlata ne ustade,
Već umrije u bijelu dvoru.
U to doba Muja ponijeli, 15
A Zlatiju opremila majka.
Odnesoše Zlatu i Mujagu
Do mezara u -zelenoj bašči.
Kad su bili sitnijem sokakom,
Sjaje sokak na četiri strane; 20
Na Mujagi čoha okićena,
Sedamdeset i sedam marama,
A na Zlati ni broja im nema.
Kad su bili Begovoj džamiji,
Roni suze malo i veliko; 25
Kad su bili vječnome mezaru,
Govorile age Sarajlije:
»Poskidajte sa mejita zlato!«
Sa Mujage skidaju marame,
Sve skidoše, jednu ne mogoše, 30
Što je Zlata na prstenu dala,
Kad je Muji lice obećala.
Ukopaše Zlatu i Mujagu,
Iz mezara cv'jeće pronicalo,
Pronicalo, pa se savijalo 35
Sa mezara jednog do drugoga.
|
|
Reference
Izvor
Sarajke, srpske narodne ženske pjesme, knj. 1; iz zbirke Milana Bugarinovića, [Sarajevo], Srbi tipografi grada Sarajeva, 1904., str. 24-25.
