Dvorbu dvori lijepa djevojka

* * *


Dvorbu dvori lijepa djevojka

Dvorbu dvori lijepa djevojka
U Stambolu cara čestitoga;
Dvorila ga devet godinica:
Niko ne zna da je ženska glava,
Svako misli da je muška glava. 5
Kad nastala deveta godina,
Car joj dade Bosnu pašaluka
Bez promjene za devet godina.
Kad je paša na Bosnu pošao,
Kad je bilo blizu Sarajeva, 10
Izlazile age Sarajlije
I pred njima Ibro bajraktare,
Kad su došli i u begluk sjeli,
Posiđeli i kafu popili,
Tad pođoše age Sarajlije. 15
Paša ne da Ibri bajraktaru,
Već govori Ibri bajraktaru:
»Sjedi dolje, Ibro bajraktaru!
Da zajedno večer večeramo«.
Prepade se Ibro bajraktare — 20
Na prsima toke poskakuju.
U to doba i večera dođe;
Sjede paša večer večerati,
Pa govori Ibri bajraktaru:
»Dvori mene, Ibro bajraktaru!« 25
Dvori Ibro pašu gospodara!
Dok je paša večer večerao,
Onda veli paša gospodare:
»Steri, Ibro, mekanu ložnicu!« 
Stere Ibro mekane dušeke, 30
I prostire dušek po dušeku,
I svileni čaršaf po čaršafu
I brusali jastuk po jastuku
I kumašli jorgan po jorganu.
Sjede paša u meke dušeke, 35
Pa govori paša gospodare:
»Raspinji mi kovče uz čakšire!« 
Raspinje mu kovče uz čakšire,
Viđoše se krzli ćiftijani;
Paša Ibri tiho progovara: 40
»Vidiš, Ibro, krzli ćiftijane?
Ja sam im'o đevojku sevdaha,
Od sevdaha ćiftijane dala!«
Pa on pruži ruku po jastuku,
Pa govori Ibru bajraktaru: 45
»Razapni mi uz ruke rukave!« 
Viđoše se belenzuke zlatne;
Paša Ibra tiho progovara:
»Vidiš, Ibro, belenzuke zlatne?
Ja sam imo đevojku sevdaha, 50
Od sevdaha belenzuke dala«.
Ibro šuti, ništa ne govori.
Opet veli paša gospodare:
»Razapni mi puca uz njedarca«.
Viđoše se prebijele dojke. 55
Onda veli paša gospodare:
»Vidiš, more, Ibro bajraktaru!
Da sam tvoja jauklija stara!
Ja sam s tobom govorila mlada,
Al ne dade tvoja mila majka 60
Uzeti se ni meni ni tebi.
Ja sam s’ tebe u Stambol otišla,
Te dvorila cara čestitoga,
Dvorila ga devet godin' dana,
Izdvorila devet agaluka 65
I desetu Bosnu pašaluka:
Niko ne zna da sam ženska glava.
Ljubi Ibro jaukliju staru,
Pa ćeš sutra pašom postanuti«.
Kad u jutru jutro osvanulo, 70
Dolazile age Sarajlije;
Paša ide — Ibro bajraktare!
Među sobom age govorile:
»Mili bože, čuda velikoga,
Sinoć paša golobrad bijaše, 75
A jutros mu brci osvanuli!«


Reference

Izvor

  • Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 490-492.
  • Bosanska vila, godina VII, broj 20-21, Sarajevo, 30. jula 1892, str. 325.