Dvije seke brata ne imale
Dvije seke brata ne imale,
brata vile od bijele svile:
b'jelo lice od b’jele hartije,
sitni zubi od sitna bisera,
crne oči mrka murećefa, 5
obrvice s mora pijavice.
Kad su sestre brata napravile,
onda stale, pa se bogu mole:
„Daj nam, bože, da nam progovori!"
Samome se bogu sažalilo, 10
pa on posla svojega anćela,
svojijem ga duhom zadahnuo,
te sestrama bratac progovori.
Najprije je vode zaiskao:
„Dajte, seke, studene vodice." 15
A sestre su bratu govorile:
„Ustan', brate, pa se napi' vode!"
Pa je onda sestram’ govorio:
„Hajte, seke, u polje zeleno
da beremo rumenu ružicu." 20
To su seke jedva dočekale,
te su s bratom u polje otišle,
i sjedoše pod žutu naranču,
svake krasne pjesme ispjevaše,
i u svakoj brata pripjevaše. 25
Al’ iz trave nešto progovara:
„Crna zemljo, što s’ se podignula,
brez sazdanja boga istinoga?"
Od sestara ni jedna ne čuje,
već to čuje mlaćani Ilija, 30
pa sestrama tiho progovara:
„Gle'jte, sestre, nebu pod oblake
kako soko nosi prepelicu."
To se one jadne prevariše,
pogledaše nebu pod oblake 35
kako soko nosi prepelicu.
Što je zemlja, to ode zemljici,
što je voda, ode u vodicu,
papir osta na travi zelenoj
i bijela svila savijena. 40
Nesta brata među sestricama.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
