Dve tice
Do dve tice u šumarku stoje,
Pa cvrkuću, pevuše i poje.
Al' cev sinu kroz grančice mlade,
Stari lovac to se k njima krade.
Jedna tica drugoj tici zbori:
„Mene, drugo, teška tuga mori.
Moj se život na trenute broji,
Pa mi žao siročića moji'.
Kad me lovac jednom liši žića,
I pet mojih uginuće tića."
Al' sad zbori ona tica druga:
„Drugo moja iz zelena luga,
Ja se smrti ni malo ne bojim,
Niti žalim za životom svojim,
Al' ja žalim, što će lovac kleti
I po smrti da se nama sveti:
Na naš račun, rad tih priča vraži',
Trista i tri izmisliće laži."