Dva pogleda

Dva pogleda Pisac: Slavko Perošević

 DVA POGLEDA

Susrela se dva pogleda,
Krv u žile od njih trne,
Montenegro — Milov stoji,
Naspram srpske Gore Crne.

Susrela se dva pogleda,
Oba kano čelik čvrsta.
Pištolj, značka i lisice,
Naspram časnog stoje krsta.

Dva svijeta različita,
Bez straha se muški glede’.
Tu pred silom hrabro stoji,
Hristov vojnik, brade sjede.

Gledaju se netremice,
Bez riječi i bez zbora.
Drago stoji tu' što hoće.
Goran stoji tu' što mora.

Jedan drugog posmatraju,
Ko’ orlovi surih krila.
Svako svoga čuva cara,
Drago Hrista, Goran Mila.

Jedan brani sa ponosom,
Simbol vjere i raspeća.
Drugi režim i tajkune,
I njihova preduzeća...

Iza jednog, stoji Soroš,
I njegova moćna banka.
Dok drugoga sa nebesa
Duh Vukotić bodri Janka.

I klikće mu kao nekad,
Na krvavoj Bojnoj Njivi:
„Imao se rodit’ rašta
Onaj koji vječno živi”!

„Drž' se Drago”, glas Serdarev,
Odliježe sa visine:
— Kukavica sto put mrije,
Junak samo jednom gine.

Preci tvoji, za tebe se
U nebeskom carstvu mole
Sa tobom su Marko, Peko,
Sa tobom je Serdar Jole.

Nemoj pogled spuštit’ k' zemlji,
Po cijenu svog života!
Drž' se hrabro branioče,
Srpske vjere i ćivota!

(januar 2020.)