Dva Morića
Kad Moriće pofataše
i u grad ih povedoše
uz Kovače odvedoše.
Kad su bili nad Kovači
obazre se Morić Ibro, 5
pa govori Morić Ibro:
„Latinluče, dug li ti si,
lijepa Ano, lijepa ti si.
Dosta si me poslužila
od dušmana sačuvala, 10
sad ti idem poginuti!"
Obazre se Morić Pašo:
„At-megdanu, dug li ti si,
lijepa Savko, lijepa ti si,
dosta si me poslužila, 15
od dušmana sačuvala
sad ti idem poginuti!”
Dva Morića odvedoše,
i u grad ih zatvoriše.
Kad im čula stara majka, 20
ona trči kroz čaršiju,
bez feredže, bez jašmaka,
bosnoga, gologlava.
Suze roni, kose čupa.
Ona ide Dizdar-agi: 25
„Dizdar-aga, gospodare,
pusti meni do dva sina,
do dva sina, dva Morića!"
Govori joj Dizdar-aga:
„Ajd’ otalen, stara majko! 30
Kada bude po jaciji
i kad čuješ do dva topa,
pustiću ti do dva sina!"
Ona misli: istina je.
Ide stara svome dvoru. 35
Kada bilo po jaciji
i pukoše do dva topa,
posjekoše dva Morića.
Opet trči stara majka,
pa se moli Omer-paši: 40
„Omer paša, gospodaru,
pusti meni do dva sina!"
Govori joj Omer paša:
„Ajd otalen, stara neno,
eto tamo na Benbaši 45
naći ćeš ti do dva sina!"
Kad to čula stara majka
dosjeti se jadu svome.
Ona ciknu kao guja:
da s' posjekli dva joj sina. 50
Ode kući kukajući,
i izdanu tužna majka.
