Da Bog podrži prijatelje a pokori dušmane
Zdrav, brate domaćine! ti napi nama i u naše zdravlje te nas zaduži čašću i poštenjem, a mi tebe sad napijamo, i u milosnoga Boga želimo, da ti Bog uzdrži sve dosadašnje prijatelje, kumove, pobratime i ortake, koje ti je Bog darovao, od baba ti ostali a ti pribavio: Bog ti ih pridržao i druge primakao! Oni se s tobom valili i dičili, a ti š njima dičio i ponosio, ako Bog da! Bogu se molio, i što mu se molio, to ti ugodio; dušmane ti pokorio, da ti pod nogama budu kao konju čavli i potkovi; nikad im se kapom u ruci ne umolio, no vazda junačkom mišicom kao sretnji i čestiti obranio, da Bog da! Kad gođ se od nji branio, vazda ti sablja sjekla a puška palila; đe sabljom manuo, tu i presjekao, a đe puškom omijerao, tu i pogodio, da Bog da!
I ovdje sad svi zaviču: amin da Bog da!
Reference
urediIzvor
urediSrpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 354.