Grješnik i ludi ispovjednik
Otide nekakav grješnik Hrišćanin k ispovjedniku na veliki poneđelnik da se ispovjedi, te između ostalijeh grijehova kaže da se je pet puta uz časne poste omrsio. Kad čuje ispovjednik, sav u trepetno čudo ostane, i zaviče: "Bjež', grješniče! ja te ne mogu odriješiti od grijeha prvo nego pitam vladike, nego dođi sjutra." Kad po tom ispovjednik otide k vladici i zamoli ga da on odriješi grješnika od grijeha, vladika se stane u cijeli grohot smijati, pak mu se naruga kako on ne zna za ovaki mali grijeh pokoru iznaći, pa mu reče: "Neka očita tri oče naša i četiri bogorodice djevo, pak odmah neka se pričesti." Sjutradan evo ti grješnika da primi pokoru, i pošto mu ispovjednik kaže šta je vladika naredio, reče grješniku: "Moli Boga, što je naš vladika dobar a znao bi mi kazati kako se mrsi uz časne poste." Tek što ispovjednik otpusti onoga, evo mu drugoga na ispovijest, koji mu reče da je tri puta mesa uz poste jio. Sad se nađe u čudu naš ispovjednik ne znajući, koliku će prema grijehu pokoru izmjeriti, pa pošto viđe da ne može na kraj izići po pokori koju je vladika malo priđe kazao, reče grješniku: "Još dva put jeđi mesa, to jest sjutra i prekosjutra, pa očitaj tri očenaša i četiri bogorodice djevo, pa u četvrtak pristupi sa strahom da se pričestiš."
Izvor
uredi- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 297–298.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|