Grobaru, požuri

Grobaru požuri Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Grobaru požuri

 Grobaru, požuri! Koštunjavom rukom
Na kamen-ploču reži hladna slova –
Ime moje! Gledaj, smrt korača s hukom
Preko mračna groblja tražeć plena nova.
  
O, reži slova! Ja osjećam blizu
Boginja mraka gdje mi žurno odi,
Ona će mene uviti u rizu
I pružiti mi ruku da me vodi!
 
O, kakva radost lišiti se jâdâ
I bola ovih što mi srce more?
I poći tamo, gdje mir tihi vlada, –
U vječni život, u zavičaj zore?! ...
 
Grobaru, požuri! Tupo ti je dleto,
Gle, ja imam, evo, oštrije i bolje -
Ovdje u grudima nađi srce kleto,
I u njemu dleto – bol i jad što kolje ...
 
Ne oklijevaj, starče! Koštunjavom rukom
Na kamen-ploču reži hladna slova –
Ime moje! Gledaj, smrt korača s hukom!
Zbogom, srećo moja! Zbogom, dani snova! ...

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 138.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.