[Gorom jaali kićeni svatovi]
Gorom jaali kićeni svatovi,
Gorom jaali perjanika brali.
Al ne bere gospodine Pavle!
Već šjetuje svoju milu dragu:
Draga moja, draga dušo moja! 5
Kada dođeš mom bijelom dvoru,
Izići će moja stara majka,
Iznijeće t vinca crljenoga,
Polak vina, a polak otrova.
Ti ga primaj draga dušo moja, 10
Ti ga primaj, al ga piti nemoj,
Već ga podaj staroj mojoj majci,
Da ti ona u zdravlje napije,
Ako li ga ona piti ne će:
Ti ga podaj đeveru do sebe; 15
A đever će kumu vjenčanome.
Kum nek daje, kom je ljemu drago.
Ti si meni deveta đevojka,
Mojoj majci deveta košulja:
Sve devet ih bolana derala! - 20
Osam ih je mladi otrovala,
(Venule joj kosti od bolesti!
Ka i moje srce od žalosti),
Ni s jednom se poljubio njesam.
Oću s tobom, draga moja dušo! 25
Kad su bili dvoru bijelome,
Izlazila ostarela majka,
Te iznosi rujanoga vinca,
Pa ga daje miloj snaši svojoj:
„Uzmi, snašo, vina rujanoga! 30
Luda bila lijepa đevojka,
Luda bila mudro odgovara:
„Nazdravi mi, mila moja majko!”
Majka neće da popije vinca;
Već još nudi milu snašu svoju. 35
Snaša daje đeveru do sebe.
Đever daje kumu vjenčanome.
Prevari se uze čašu vina,
Živ primiče, a mrtav odmiče
Ali viču iz kola svatovi: 40
„Boga vama, gospodo svatovi!
Savijajte svilene barjake;
Ostavite bubnje i svirale;
A okrećte pjesmu u bugarku;
Što j Pavlova učinila majka: 45
Vjenčanoga otrovala kuma!”
