* * *
Glad se ne može zatajiti
Lipa Mare dugu njivu žanje
Zlatim srpom, bilima rukama.
Kud je Mare srpom zažinjala,
Tuda Ive iz vojnice dojde:
„Mare moja, si l' mi južinala?" 5
„Nisam, Ive, jošće ni ručala!"
Ive šeće staroj majki svojoj:
„Aj, starice, mila majko moja,
Da nij' moja ni ručala Mare!"
„Lažeš, Ive, ti i tvoja Mare!" 10
„Aj, starice, mila majko moja,
Ako lažem ja i moja Mare,
Al ne lažu moje Mare lica —
Bili su joj beli i rumeni,
A sad su joj črni i uveli!" 15
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 243.
Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 48.
