Gerzelez

0001 Lov lovio Banović-Sekule
0002 pored Save i krajem Dunava,
0003 al’ Sekulu loša sreća bila,
0004 pala magla od neba do zemlje,
0005 gusta magla kano oblačina
0006 da ne vidi on pod sobom đoga,
0007 a nekmoli da ulovi lova.
0008 Al’ iz magle dobar junak viče:
0009 "Nije l’ majka rodila junaka
0010 da on mene do Dunava dođe
0011 da mi rusu posiječe glavu,
0012 jer sam junak ostarao ljuto,
0013 i meni je život omrzao?
0014 Tko m’ učini to veliko dobro,
0015 kod mene će šićar šićariti -
0016 dobra konja i bolje oružje."
0017 To začuo Banović-Sekule,
0018 boga moli da se magla digne,
0019 da on nađe nevoljna junaka,
0020 da mu Sekul posiječe galvu,
0021 da učini seb’ i njemu dobro.
0022 Bog mu dade te se magla diže,
0023 on nahodi nevoljna junaka
0024 na obali te vode Dunava:
0025 bojno kopje u zemlju pobio,
0026 a za kopje konja privezao,
0027 dobra konja nego ukovata,
0028 Turčin junak ter je i klanjao,
0029 Sekulu se pološ učinio,
0030 ne njega je đoga nagonio,
0031 te mu dobra konja dofatio,
0032 š njim odlazi uz vodu Dunavo.
0033 Turčin njemu ne bio mukajet
0034 dok svršio namaz po zakonu,
0035 kad svršio namaz po zakonu,
0036 poče ćerat pješice Sekula
0037 i ovako njega dovikuje:
0038 "Stan’, Sekule, žalosna ti majka!
0039 Ostavi mi dobra konja moga,
0040 ta da si mi juče pobjegao,
0041 danas big te živa ufatio!"
0042 Prepade se Banović-Sekule,
0043 ostavi mu konja ukovana,
0044 a on bježi kraj vode Dunava.
0045 Kad se Turčin konja dobavio,
0046 on se baci konju na ramena,
0047 dok mu konjic ukov ugrijao,
0048 brže stiže Banović-Sekula.
0049 Viđe Sekul da je poginuo,
0050 pak u vodu konja naćerao,
0051 Turčinu se žao kvasit bilo,
0052 nešće za njim u vodu gaziti,
0053 neg’ poteže topuz od unkaša
0054 te on gađa u vodi Sekula,
0055 al’ Sekulu dobra sreća bila,
0056 ne udari njega ni đogata,
0057 neg’ u bojno sedlo pod Sekulom.
0058 Koliko ga lahko udario,
0059 ispod njega sedlo išćerao
0060 te mu konju niz uši panulo,
0061 no Sekule dobar binjedžija,
0062 na dobru se konju održao
0063 i prepliv’o široko Dunavo,
0064 pa na golu put Sibinja ide.
0065 Ugleda ga ban-vojvoda Janko,
0066 pak se, brate, smije na Sekula:
0067 "Kamo tebe sedlo sa đogata?"
0068 Sve mu Sekul po istini kaže,
0069 kako ga je Turčin prevario
0070 i još mu se pološ učinio.
0071 Kad Sekula Janko razumio,
0072 ovako je njemu govorio:
0073 "Bogme, sine, dobro s’ ostanuo,
0074 ono nije pološa delija,
0075 nego glavom Gerzelez-Alija,
0076 i mene je tako namamio,
0077 namamio te me prevario,
0078 i ja jedva glavu iznesao."



Izvor uredi

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]