Gdjeno sinoć sunce zalazaše
Gdjeno sinoć sunce zalazaše,
ondi Mujo s majkom večeraše.
Mujo jede šećerli baklavu,
Mujo jede, a majka ne jede.
Majka Muji tiho govorila: 5
— Kako moreš, Mujo, večerati?
— što ne mogu, moja mila majko?
— Znaš li, Mujo, jedini u majke,
što si, sine, iz malena gled’o,
noćas ti je među jenđijama! 10
Kad to začu čelebija Mujo,
i on skoči od zemlje na noge
pa on ode na vodu studenu,
pa uzima turski abdest na se.
Otle ode u novu džamiju 15
pa on uči turskoga ezana.
Slušala ga jenđi-kada mlada
kako uči turskoga ezana,
slušaiući tiho govorila:
— Mili bože, lijepa ezana! 20
Govorila lijepa djevojka:
— Lijep ezan, a još ljepši Mujo!
Kad iziđe Mujo iz džamije,
i on ode dragoj pod pendžere.
Kako dođe, uz demir se penje, 25
kako huknu, tabak džama puknu,
kol’ko jeknu, sav čardak pozveknu:
— Kam’ ti vjera, jedna nevjernice?
Kam’ ti kletve, ubile te one!
Govorila lijepa djevojka: 30
— Evo vjera, draga dušo moja,
evo kletve, one me ubile!
Pa poskoči sa meka dušeka,
svu je krnu u lenđen saprala,
a prstenje u ibrik sasula. 35
Odvede je čelebija Mujo.
A kad sjutra jutro osvanulo,
poručuju jenđi-bule mlade:
— O, djevojko, jedna nevjernice!
Pošlji nama dibu i kadifu, 40
pošalji nam biser i dukate.
Poručuje lijepa djevojka:
— Za dibu sam pred vas išetala,
za kadifu u ruku ljubila,
za biser sam pod krnu unišla, 45
za dukate ruho dijelila.
Ja nijesam vaske prevarila,
već sam pošla za svoga sevdaha!
