* * *


  

Vještica i tmora[1]

Vještica i tmora,
Meni ništ' ne mogla,
Dok ne prebrojila
Po polju uvjetka,
I po nebu zvjezda; 5
Zvjezda ti uzda
Od kamena usta!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

  1. Ovo govore žene nad đetetom, kad ga liježu, da spava; a kad umije već govoriti, nauče ga, da to samo iskaže, jer, vele, „onda ga ne će obnoć sisati vještice i tmore.“

Izvor

Krasić Vladimir, Srpske narodne pjesme starijeg i novijeg vremena, knjiga prva, Braća Jovanović, Pančevo, 1880., str. 156-157.