Aleksa Šantić

Vjeruj i moli!... I pati i ćuti!...
Je li ti život kô mutna rijeka,
Znaj, pošlje njega na te slava čeka
I vječno carstvo i svijetli puti.

Da, ja vas čujem, apostoli sveti,
Al' moja duša da istinu sazna,
Da vidi gdje je: bog, ljubav, i kazna,
Luta i bludi i u nebo leti -

Kuca i čeka... Vapije i zove...
No nad njom samo hladne magle plove,
Pust, prazan odjek vraća se sa trona...

I umorena duša pada doli,
I dok u prahu gomila se moli,
U sebi boga svog nalazi ona.