Vjerna i mudra ljubovca

* * *


  

Vjerna i mudra ljubovca

Vićili su budinjska gospoda
Ćigova je najlipša gospoja.
Al govori Kenkeljević Ive
Da j' njegova najlipša gospoja;
Ni tuliko ni prelipa mlada 5
Kuliko je mlada domišljata,
Svačemu se domisliti znade,
Nijedan je privariti neće.
Al govori bane Derenčine:
„Bora tebi, Kenkeljević Ive, 10
Hodi simo da se okladimo
Ni za grade ni za vinograde,
Već za naše za junačke glave —
Podaj meni te tvoje haljine
I dobroga konja ispod sebe, 15
Ja ću ti ju mladu privariti!"
Ivanu se s manjim ne mogaše,
On mu daje sve svoje haljine
I dobroga konja ispod sebe,
Tere jaše bane Derenčine 20
Na dvorove k Jelici gospoji.
Ugleda ga dvorkinjica Mare
I jošće je mlada govorila:
„Aj, Jelice, aj, moja gospoje,
Ovo je naš Kenkeljević Ive!" 25
Kada ga je ona ugledala,
Dvorkinjici svojoj govorila:
„Bora tebi, dvorkinjice Mare,
Podaj meni te tvoje haljine,
Ti obuci bilo ruho moje, 30
Pak ti sidi s Ivom u kamare,
Ja ću spraljat gosposke večere!"
Lipo Mare gospu poslušala,
S Ivanom je lipo večerala
I š njime je noćcu noćevala. 35
Kad je jutra jutro osvanulo,
Al zavapi dvorkinjica Mare:
„Aj, Jelice, aj, moja gospoje,
Nije ovo Kenkeljević Ive,
Već je ovo bane Derenčine, 40
Odriže mi žutu kosu z glave
I odnese prsten desne ruke!"
Kad to čuje Jelica gospoja,
Uzjahala na dobra konjića,
Tere trče ka Budinju gradu. 45
Al se šeće bane Derenčine
Ponosito po Budinju gradu,
Ter dozivlje Kenkeljević Ivu:
„Simo, simo, Kenkeljević Ive,
Da ti rusu odsiječem glavu! 50
Ja sam tvoju gospu privario —
Evo tebi veliko zlamenje,
Evo joj je žuta kosa z glave!
I zlatjeni prsten desne ruke!"
Kad to čuje Kenkeljević Ive, 55
Iđe junak banu Derenčinu
Da mu dade svoju rusu glavu.
Ali viče Jelica gospoja:
Izdaleka od srid polja ravna:
„Ne boj mi se, Kenkeljević Ive, 60
Nije mene bane Derenčine,
Nije mene junak privario,
Već što našu dvorkinjicu Maru,
O[d]riže joj žutu kosu z glave
I odnese prsten desne ruke!" 65
Kad to čuje bane Derenčine,
Od srama ti problednuo biše.
Mahne sabljom Kenkeljević Ive,
Pak odsiče Derenčinu glavu.
Još govori Kenkeljević Ive: 70
„Aj, Jelice, draga dušo moja,
Draža si mi neg' si ikad bila
Kad si moju iznijela glavu!"

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 245.